Južne životinje | Irena Matijašević

* * *

srele smo se opet.
pričala si o svemu
i ja o svemu.
na kraju smo se zbližile
onako kako se zbližavaju ljuti protivnici
kao što se vole radikalni predstavnici suprotnih učenja
najveći skeptici i najveći vjernici
kao što se voli slang s visokim engleskim.
tako je djevojčica gledala sliku svojega ujaka i rekla
slično a različito.
ona je bila kći tom ujaku.
kao miki i mini s nećacima.
luđački su se voljeli oni koji su bili najrazličitiji na svijetu.
ne postoje srodne duše
to je novo pravilo u raju.
postoje samo srodne različite duše
one su pravi srodnici.
srodnici nisu slični jedni drugima. svako pleme
na svijetu i svaka rasa je jedno biće i ono se mora
miješati s drugim plemenima i drugima rasama.
zato si bila tako lijepa whitney, tu krv nije bila čista.
ne postoji čista rasa.
nije lijepo imati nekoga nalik sebi.
osnovno je pravilo miješanje, mingling.
nakon takvih nekoliko razgovora osjetila sam se strašno.
mislila sam da sam poludjela da moram čitati opet malo tračeva.
da se mogu prisiliti reći ti ovo: ne želim više ići prema svojoj suprotnosti.
želim ostati tu gdje sam bila i prije razgovora s tobom.
želim da sa mnom razgovaraš kao s djetetom, da mi kažeš ono što želim čuti.
ono što je na mojem polu.
dođi na moj pol, dat ću i ja tebi nešto.
cijelu večer smo se tako selile.