Južne životinje | Irena Matijašević

JACK KOJI SE PUCAO U PJESMAMA

to tvoje brisanje otisaka s limuzine koja vozi po
new jerseyju
pa skrene u new hampshire, mumljaš, limuzina vozi,
mijenjaju se
brzine: prva, druga, treća,
majka vuče dijete preko zebre, slažeš cd-ove u kutiju,
dok oni prelaze,
a zebra je ispred tebe, a limo klizi, javlja se jedini pjevač,
pa se hladiš. kad prolaziš pališ grijanje, i brisači rade
a dok se spuštaš prema kaliforniji prema meksiku
misliš na jacka koji se pucao u pjesmama, prelazio
svoju svijest
i je li bio onda više i onda bio, pa opet dođeš u zonu
semafora, tamo gdje sitni treptaji označavaju nešto,
svjetla u trobojama koja znače puno, pada noć, i dolazi
obilje svjetala, koja pokazuju da su tu kuće,
imaju vlasnike, fasade, travnjake, da si ti raspoložen,
a imaš limo, imaš i cd-ove, i nevidljive tetovaže
na kojima piše: bird, ili nešto tome slično, da ćeš sve
nadoknaditi, sve što piše na jogurtu. kalcij, proteine.
da moraš biti. svi moramo biti. okej, to je suvišno.