Južne životinje | Irena Matijašević

OBIČAN DAN

izvlače je konstruktori
glasovi se čuju usred piste
kad polijeće avion
tko se srami
ne postoje pitanja
samo brljanje a ono je hiper produktivno
u svakoj izgovorenoj parnici
postoje krivac i osuđeni
ali se ne poklapaju
krivac misli da je biti zatvoren u ćeliji
on sjedi i čeka u svojem redovitom
ophođenju sudac izriče
tajnice tip tip
i tko će biti uz mene kad ti umreš
a zašto biste razmišljali o tome
vi niste u poziciji da o tome mislite
vi se zabavljate
divlja ružo
vaš je korijen
što nas veže
kad god se netko nekome obraća
nije sam
znači radi se o moći
kad bih je imao
dao bih je tebi
ružo
partner pita zašto je rođen
za što
odgovaram mu
svijet te vuče petljo
možeš gomilati
ionako u to vjeruješ
živiš u neurednom
jednom si živjela u redu
sad živiš moderno u svakom pogledu
čekaš osudu
znaš da nešto ne smiješ
ali moraš to raditi
ne postoje izrasline na tijelu
nego si zauvijek duboko
prva je najbolja
ostalo je premrlo
pri rođenju
u prve dvije godine
toliko dugo si se rađala
a koliko ćeš rasti
u metrima za metrima
i nikad dosta skandala
ničemu nema poslanja
prva riječ je zakon
njoj daješ kvržice po tijelu
drugima ništa
sabotiraš
zatim u toj zajednici
koliko ima prodaješ li
ili se očekuje drijemež
san snova
san o snu
fikus se oprao
sam
šalice za kavu su tu
koliko hoćeš mlijeka
koja je drama dana
zašto misliš da si progonjena
kurvo