Južne životinje | Irena Matijašević

ISABEL

možete ponavljati, slobodno uzmite koje, nećemo ići, stoga, vjerujem da ova slova pariraju nekom, slova i jedna zima, u skloništima, i sagovi, također, mogu zaustaviti sklad, unijeti sivilo

ole, ole, ne znaju čekinjastu magmu kojom se premetnu riječi i pariraju kao misao i onda dolazi ta carica nad atmosferom, i preklinjanja budi, molim te, iskrena, jasno i čisto, u kojoj neće biti pad, nego eufonično i ne zaboravi, tvoje ime se podnosi s tobom, ali zasebno ne, ne mogu, još, još ne, sjednimo i nama odgovara taj mahal svjetlo, čaj i donor ispred stana, CD koji voliš, hodnici prohodni, pečeno, glineno, isabel, dim, kad izlazi iz kose, podsjeća na upaljen stog, na vječno tako, isto, oprosti, koga ti želiš, kad nema srce što tražiti tu osnova riječi proplanak pada i kopira se na mnoga bića ali ti ostaješ?