Fantomsko korijenje | Marina Čović

IZOLACIJA 2020

Ventilator glasno bruji
Lijepim se za krevet
Svrbi me koža
I sve ispod nje
Muž mi donosi još poezije
Čujem
Pusti me!
Smrdiš!
Dileru, dileru!
Pa onda muški glas
Prestani dok ne bude sranje
Trčim do prozora
Di-le-ru! žena je sve glasnija
Prvo vidim udarac noge u glavu
Pa nju, krupnu, kako tetura
Pa njega, golog do pasa,
S trbušinom kao prezrelom lubenicom
Stoje u vrtu obližnje kuće
Pusti me na miru!
Ajde ća!
Hvata je u kravatu
Grlo mi se steže
Istrgla se i zamahnula u prazno
On ulazi u kuću
(Možda me vidio?)
Dere se za njim
Smrdiš! Dileru! Ajde ća!
Ošamućena nepoznatom slobodom
Gleda oko sebe
Sama
Zatim ulijeće u kuću
K’o bijesna osa
Da ispuni tišinu
Ostaje samo
Brujanje ventilatora