Fantomsko korijenje | Marina Čović

NISAM TE SE NASLUŠALA

Volim te, je li to hoćeš da ti kažem?
Rekao si jednom davno, dok smo se svađali
Pa ja znam po tvojoj njušci kad ulaziš u kuću kako si

Veza nam tuli prazno godinama
Kad okrenem tvoj broj ne znam šta reći
Pa poklopim

Ti sijediš, majka kaže, i znam da će se uskoro dogoditi

A nisam te se naslušala
Tvojih priča o Krleži
I kako ga je jedna važna kritičarka špotala na početku
Ili kad si čuo na CNN-u
Da su našli novi lijek za depresiju u spreju
Ali ga još testiraju, odmah si me nazvao
Ono kad si u Sarajevu punio želudac vodom
Kao najboljim pečenjem
Ili kad si učio programirati
Da ne misliš na granate

I evo sjedim u tvojoj kući
Gdje nisam bila dobrodošla godinama
Jer je red da se dragi i oni manje takvi
Zovnu na ono šta slijedi poslije

U zraku je miris pršuta i kave
Klapaju tanjuri, kuckaju noževi i viljuške
U pozadini mnoštvo razgovora
Ali ni jedan o tebi

Milujem tvoj kauč,
Šta će se sada dogoditi s njim?
Pijem čistu vodu,
I zurim
U crnu sliku na TV-u