Fantomsko korijenje | Marina Čović

SISA-NOSALICA

Kula neoprana suđa
Prijeti da će svaki tren pasti
Cijeli stan smrdi na pelene
Mama leži na kauču
Gleda u svjetlucavu kuhinjsku plafonijeru
Iz spavaće sobe čuje se plač djeteta
Kao i cijeli dan danas
I sutra
I svaki dan otkad je rodila
Stomak joj zapomaže
Šta će jesti?
Nije ništa skuhala
Nije ništa kupila da skuha
Nije se otuširala
Šta dijete glasnije plače
To njoj jače curi mlijeko iz nabreklih prsa
Vruća su i bolna
Toliko da njoj udara u glavu
Šta će tek biti kad ih dijete dohvati
Zadnji put njoj je krv pustilo
Mora na WC, ali odgađa
Jutros je plakala
Dok joj je mokraća
Curila preko šavova
Vidi stvari kojih nema
Zorom, dok je dojila
Učinilo joj se da djetetu ide krv iz uha
Kad svojoj majci počne pričati
Kako su uvijek samo njih dvije
I da je usamljena
Ona je plesne sa
Bog te blagoslovio s tako predivnim djetetom
Nije da ona ne misli da je predivno
Samo je proždrlo cijelu
Postala je samo sisa-nosalica
Koju društvo više ne zove
A ionako ne zna šta bi s njima podijelila
I da je zovnu
Hej ljudi, pobjeda! Danas sam ručak za stolom pojela!
Dijete još uvijek plače
Muž će u šest i po s posla
Pa u nabavku svega šta mu je napisala
Doći će gladan i umoran
Kako nije skuhala, a doma je cijeli dan?
Pričat će o njegovom danu
Jer ona iz kuće nije izašla
I ne zna šta bi podijelila
Osim par
Sitnih
Pobjeda