Fantomsko korijenje | Marina Čović

ŽENI KOJA ME POPRAVLJA

Danas sam sredila meniskus
Dok sam se dizala iz čučnja
A već sam bila kupila karte za Mostar
Da posjetim rođake
S kojima sam odrasla u Sarajevu i na Ilidži
Oni su moja tajna nit
Jedina veza koju imam sa starim životom
Svaki put kad dođem
Nude mi uz kavu
Umjesto lokuma
Komadiće sjećanja
Sitne dragulje
Koje kasnije slažem
Poput puzzli
U sliku stare sebe
Pa plačem, smijem se, iznenađujem
Pitam se
Šta sam još sve zakopala
Dublje od svijesti
Šta se to skriva da me ne slomi
I zašto se kao svi drugi normalni ljudi
Ne sjećam
Ni šta sam radila prije dva mjeseca
Kamoli kad sam bila mala
A želim, tako mi treba
Da se sjetim
Tko sam ja