Fantomsko korijenje | Marina Čović

TVOJE GOLO STOPALO U MOJOJ RUCI

Moj broj četrdeset i jedan i kraj njega tvoje šlapice
Gledam te – malog mene
Guste crne trepavice spavaju na tvojim obrazima
Dišeš u pravilnim razmacima i to me umiruje
Odbijam se suočiti s još jednim danom
Tvoje golo stopalo u mojoj ruci
Vraća mi vjeru u čovječanstvo
Pomaže mi da lakše preživim činjenicu da je opet rat
Tako je i prorekla naša susjeda Almasa
Dok smo se skrivali od granata na dvadesetom katu
Rekla je
Kad ovo završi svuda će biti rat, ali će nas na Balkanu zaobići
I evo nas
Negdje drugdje riču prazni trbusi i suše se usta
Negdje drugdje žene, djevojčice plaču nad poderanim suknjama
Negdje drugdje snajper kosi na tržnicama i u redu za vodu
Negdje drugdje sravnjuju se škole, bolnice i vezena pročelja zgrada
Reski vjetar nanosi miris gareža
Negdje drugdje – rijeke ljudi, život u kesama
Negdje drugdje, ne ovdje
Sve to može
Tvoje golo stopalo u mojoj ruci