Fantomsko korijenje | Marina Čović

PURA LUČNICA

Šetnja bi započela kod Azrine kuće
Moja unuka, od kćeri,
Došla iz Sarajeva
Rekla bi baba svojim namazanim usnama
U karmin crvenoj haljini
Istaknuta trbuha
Preko kojeg bi prošla
Nekoliko puta rukama
Kod Vese bi optrčale dvorište s vučjakom,
Moj paž bi poskakivao
Ali ne i babina nalakirana vikler frizura
Zamirisao bi češnjak na maslacu
Pura lučnica
Kojom bi me baba
Svako jutro za doručak šopala
Nekad je bila siromašna
Zato smo sad jeli svako dva sata
Pa bismo preko Brke
Izbile na glavnu cestu
Na kojoj se kosilo ljude za vrijeme rata
Baba je krišom hranila vojnike
I čuvala kuću u koju je sve dala
Rata od kojeg je zadnja od nas pobjegla

Došla k nama
Ravne nepočešljane kose
Blijeda i izgubljena
Jedino joj je koža ostala ista
Poput zrele šljive
Meka i glatka
Tanka granica
Između pamuka i stakla
Između mira i rata