Fantomsko korijenje | Marina Čović

*

Zrak je gust poput mulja
U kojem se skrivaju šarani
Teško ga je gutati
Otac sjedi na kauču, svojoj utvrdi
I drži prekrižene ruke na trbuhu
Ukazale su mu se sve bore na čelu
Usta stisnuta, ne bi ni riječ zucnula
I na TV-u
Opet negdje
Neki rat
Haubice, ruševine, krv i svi ti nevini ljudi
O kojima Christiane Amanpour tako opširno izvještava
Mater stoji okrenuta leđima
Čela naslonjena na gornji ormarić kuhinje
Kao da bi se skljokala da nije tu našla oslonca
Pere suđe
Klapanjem pokušava nadglasati CNN
A to je nemoguće
Čuje ga se na dno ulice
Trebalo bi nešto učiniti
Kao da me obmotala čelična sajla
Koja se uporno savija
U ovoj tišini ne mogu disati
Dobacujem mami:
Oće nam trebat novi tanjuri?
Ali ne pali
Pada mi na pamet ona slika kad sam bila skroz mala
Šetamo uz Miljacku, ja u sredini
Uzimam njenu ruku i stavljam je u njegovu
Njihovi pogledi su hladni
Nije dobro
Moram se jače potruditi
Nešto smisliti
Jer ja sam rođena
Da sve popravim