Fantomsko korijenje | Marina Čović

STARE FOTOGRAFIJE

Tablet stoji na visokom poličaru
U dnevnoj sobi
Tako da ga mali ne može dohvatiti
Osim ako se ne propne na prste
I sruši album s fotografijama
Koji se sasvim slučajno otvori na stranici
Gdje je fotka tebe od prije trinaest godina
Zavaljen u plastičnu stolicu
Na balkonu svojih roditelja
U onoj crnoj jakni koja ti širi ramena
Sa šeretskim osmijehom u koji sam se odmah zaljubila
Crvenih očiju
Vrebaš poput vuka
Sad bi na mene skočio
Ona ti sjedi u krilu
Zamotana kao mali bumbar
Iza vas se vidi more
Pa ispod nje mi u Parizu
Sunce nas ubija
Ja u cvjetnoj haljinici ti u mišić majici
Zagrljeni ispod Eiffelovog tornja
Smijemo se
Mislimo hoće li žena kojoj smo dali fotoaparat
Pobjeći s njim
Cijeli svijet je pod našim nogama
Zatvaram album
Gledam te
Vrtiš video za videom kako drugi love ribe
Barem da gledaš, kad više ne ideš
Vidi zubatac od tri kile!
Vičeš mi
Jedan od rijetkih trenutaka kad ti oči sjaje
Mama, barba na videu psuje
Ono na p i j puno puta
Dobro je, sine
Kažem mu
Ona glasno udara tabanima dok hoda
Zahtijeva da njoj skineš ograničenje na mobitelu
Psi su se uzvrpoljili
Vrijeme im je za izaći van
Gazim po Lego kockicama
Moram usisati kuću
Napraviti kakav takav red
Sutra je dizanje u pet
Od svega sam umorna
Odlažem na policu
Tu ljubav
Bezbrižnost
Sve
Za kasnije