Fantomsko korijenje | Marina Čović

*

Sporo je nedjeljno popodne
Odlazim u najbliži supermarket
Dok pregledavam narančaste cijene
Glasno izgovorene riječi
Iz reda do
Zabadaju se u mene
Poput stotine žileta
Pogledala bih šta se događa
Ali se ne usuđujem
Možda je neka zlostavljana žena
Jer samo one šute
Kad se na njih tako obruše

Prema blagajni dolazi niski, žilavi čovjek
Metar iza njega dječak
Od nekih pet godina
Mokra mrlja na njegovim hlačama brzo se širi niz desno bedro
Šta si to napravio!? čovjeku je žila iskočila na vratu kad je vidio
Nagnuo se prijeteći prema naprijed
Dječak je ustuknuo
Pa samo je malo, nema veze,
Brani se
Šamar ga stiže

Otima mi se jedno tiho: Nemojte
Čovjek se bijesno okreće
Svi u redu sklanjaju pogled, šute
On ostavlja košaru, vodi ga u WC
Da zovemo policiju? šapćem
Susjeda je nožem probo, prekida me mladić iza mene
Nedavno su ga pustili iz zatvora
Oni se vraćaju
Brojim pet prstiju na dječakovom obrazu
Jedne crvene uši i raščupanu kosu
Čovjek plaća i odlazi
Pratim ga pogledom

Dolazi autobus
Namrštenog lica
Gura malog ispred sebe
Vrata se zatvaraju
Dječak sjeda prvi
Kraj prozora
Zakopčava jaknu do brade
Taj pogled
Kao da sjedi kraj vlastitog dželata