Fantomsko korijenje | Marina Čović

LJUBAV

Kad se rodila sestra
Imala sam tri i po godine
Majka me proglasila za veliku
Kad je geler probušio dva zida
Pa i onaj od kupaonice
Otac i majka su se upravo bili nagnuli
Nad kadom da pokupe
Šta je ostalo od tegle kisele paprike
Nakon što su se ispravili vidjeli su rupu u zidu
U razini svojih glava
Kad smo bili u ELBIH-u*
Bilo mi je trinaest
Bile smo nas tri
A ja sam bila posve sama
Kad bacaju petarde
Otac se baca na pod
Kad pada kiša tužna sam
Jer nemam gdje pobjeći od sebe
I sve je bez nade
Kad prođem kroz tu ulicu u Solinu
Gdje su male zgrade poredane uredno u liniju
A u prizemlju kvartovski kafići
Okruženi cvjetnim gredicama
Sjetim se tih davnih dana
Ilidže, babine kuće, Bore
I njegovih Sedam palmi u koje nikad nisam sjela
Znam samo da je otamo izletio vučjak
Dok me je majka vozila u kišobran kolicima
A ja lamatala rukama
Kao nervozna ptica
Pas je uhvatio zalet
Majka je u zadnji tren podmetnula stražnjicu
I spasila mi ruku
Šest mjeseci injekcija
U slučaju da je bjesnoća
A nije
U pitanju je
Čista
Ljubav
Majčina

* Odmaralište za radnike u Makarskoj koje je za vrijeme rata služilo kao prihvatilište za izbjeglice.