Fantomsko korijenje | Marina Čović

PELEGRINKA

 

Sjedim na kamenu
Ispred didove kuće
Pod majčinskom sjenom
Stare pelegrinke
Njene razgranate čvrste ruke
Savijaju se oko mene
Nitko mi ništa ne može
Među divljim zeljem i maslačcima
U tišini koja oslobađa
Tajne mi se otimaju
Osjete da mogu
Bježe na površinu
Poput mjehurića zraka s morskog dna
Kao na primjer
Voljela bih da me nema
Pelegrinka sve prima
Sve dozvoli
Ne osuđuje
Poslije joj se ljušti kora
Ona otpušta
Obnavlja se
Čisti
Kao riđa mačka
Sapletena oko mojih nogu