Kvadratura duge | Dorta Jagić

BITAK I VRIJEME

ovo je ljubičasto jutro tko zna zbog čega došlo
kao potrošni, nezaustavljivi
uvod u dan,
i strašno je takvo jer se više nikada u mom životu
neće ponuditi ponovno kao šansa za ljubav,
strašno
jer mi zakonom nameće oštru britvu
čekinjastom bradom kroz prozor
zabrinutu propagandu
klupko sivih torbi i tvorničkih goblena
cipele za trajnu kišu i tečaj pretvaranja u
trgovačku kišu s putnikom u džepu
ljubičasto jutro zaobilazim točno
kraj zaručnika u pjesmi nad pjesmama
skrivam se ispod kompjutora
i deset minuta stvaram ljudsko pravo
na duge prste što bilježe po zidu
stihove boljeg, vječnog ponedjeljka.
točno u podne readymade podne sjeda
na moj stol pa prolazi kao metak
kraj ušne rese, ubija jutro
usput mi prodaje zepter posuđe
i plastične tepisone za dječju sobu
takvo podne je stari elijen s burze
za nezaposlene,
državnim iglama iz zatka na odlasku ištrikava
šal krivnje oko moje desne
lijevo-pravo-krivo-smiješ-ne-smiješ
nazvati bježećeg muža, ujutro pisati loše pjesme
prijeći cestu na crveno.
kad se popale prvi lampioni u noći
pobijedit ću ovu državu hrabra, puna vjere
u minuti lijepoj i snažnoj
baš kao sigourney weaver