Kvadratura duge | Dorta Jagić

PLAVA ŠETNJA

dobro,
najlakši
bijeg od noževa na stolcu
zove se brza šetnja.
u ruci dvosjekla olovka za smrt zlih žaba
i kornjača! za pasom ubojita
poslanica rimljanima.
neka je put od a do b jednak ti
i ako je jezična maska sklizava
kao rasklimane sunčane naočale na kosi
nosim je kad je teško jasno reći volim
dok kombiniram znakove
nevažan susret kod mosta
a izmet još jedne samoće je ubačena
nevidljiva lutka u torbi i
tramvajska krv na poništenoj karti.
šetam i šiljim ljubav za sve
kičma raste kao drvo
u koraku se tanji oklop kornjače
ispod mojih nateklih leđa nestaje
šetam, nizbrdo otpala
njezina koža pozdravljam nekog
ozdravlja munja kroz krošnju
tu kod konobe pjevaju breze u nizovima
rugaju se žabljim trbusima
i hosana, hosana za šetače s još uvijek malim
dometom do ciglane i prve radničke rupe
na pola puta trebam
još uništiti suvišnu kost,
kolonu ss-vozila, odvratiti oči
od središta zemlje
i dosta! maska je pukla kao soba,
lutka je čula, istresi
joj lice
i stani