Kvadratura duge | Dorta Jagić

SAD POJEDI CVIJEĆA

osim plave kose
cijelu je noć oblačila više od dvanaest kila
svetih haljina i plakala
mala vrata su se za njom zatvorila
i otvorila velika na stopalu i ruci
zajednička se kućna kada
odlomila od obraza i golubovi osušili
tintu, zbogom se ispisao
na svakom listu zida i ogradi
čuješ, indigo šuti
nad gradom se njišu male indigo ručke
samo za tvoju bijelu putnu torbu
u nečijem vrtu svjesna
kokoš plače nad majkama i očevima
svi se zajednički lonci deru
i vraćaju u ništa
pljuni, klupko sijedih vlasi te neće ugušiti
ni mreža ni žena koja od zubi ne čuje
tvoje pitanje,
šuti jede svoju mrežu
nema više poljupca u kutijici s imenom,
pauci jedu svoje noge
a svinje su se same
zaklale