Kvadratura duge | Dorta Jagić

HRVATSKI RADIO I TELEVIZIJA

daljinskim
radio i televizija mi izvrnu džepove pred svima
i svaki dan emitiraju prije dnevnika
da nemam ništa za kupiti
ništa za prodati
pa me onda povijesno
izbrišu
usred reklama iz kućne antene lijepe mi
sužene lisičje oči
da zakolutam zavist na kauču
što se u katodnim cijevima u sjeni aktovki
uz zdravo i daj ljube u džep od lica
svi novčanici kojima pogledaš u okvir naočala
a oni narastu s odašiljača diljem zemlje
nalik na svoje alpsko srebro
kao gazda na svog psa.
pseto je to oštro, pazi!
pazim, laje mi novac na uho
zato će pojesti jednu novozavjetnu noć
bez struje i fobiolina
prezrena iz raznih cijevi reći ću
makar svojoj suženoj banani
da ja imam svega taman.
banano, sjedni
i zri! imam beskrajnu krv kao bijelu
košulju do poda
sedam dana stvaranja za isplesti
i pokriti se njima do brade
i mekanog vrata što sja kao truba
nad malim crvenim morem
nisko u utrobi što se razdvaja na glas ribara
a glas ribara je kuhar što u naše bolne škrge
ukuhava milost
i otkrivenu tajnu idealnog muža
tako meko obložena je sveta riznica
to božje more u mom trbuhu
pa kad me radio i televizija izvrnu
na kvizu pred svima savijem glavu zapušem
davidove izdahe
u plišanu uvalu uha u
to smeđe kormilo na putar
a putar je moje uzdignuto čelo
s kauča me kući
vode svijetleći
zavežljaji sionske trave