Kvadratura duge | Dorta Jagić

SPASILAČKA SLUŽBA

susret u bogovićevoj, zapravo, polu.
on hoda ulicom, a ulica se sva odljepljuje,
diže se za njim kao surferski val,
on to ne vidi
jer nije se lako okrenuti kad imaš osjećaj da
te netko gleda
ja plovim na kresti uspravna kao svijeća
u elegantnom crvenom kaputu
dok mali noćni prolaznici panično
zaplivavaju prema trgu i frankopanskoj
hvataju se za daske, grane i letve
ne bi li kako stigli na posljednji tramvaj.
s pravom mi se čini da sam neupadljiva
tamo gore u asfaltnoj pjeni
pa ga pomalo neoprezno pratim previše
ispravljene kičme
i brzinski popravljenog tamnocrvenoga
ruža.
smišljam što pametnija pitanja na tom kratkom putu
ali mi ni jedno ne pada na pamet.
samo glupom buljim i smješkam se
u ta ležerno savijena leđa.
tu i tamo blagoslovim ih kao novi otok.
tko zna zašto me taj neukrotivi val
toliko voli i točno na vrijeme izbacuje ulicu dalje
kao brižni otac.
možda da se ne osjetim promašeno
kad sama dođem kući
kao onaj moj plavi tanjur na polici u sobi
pun starih, oglodanih odgovora