Kvadratura duge | Dorta Jagić

LJUBAV

prešla je ulicu na crveno, upalilo se zeleno poslije nje i smijalo se.
kazala je nešto golubu do sebe.
golub je rekao snajperu.
snajperisti su spustili pogled i zaplakali u maramice.
maramice su se natopile iscjeljenjem.
prijetila je kiša. kiša zrela kao grožđe. grožđe tamno kao đeram.
đeram lijep kao sandale. sandale čudne kao svatovi.
skinula ih je. nisu bile potrebne za hod po lokvama,
po toj skupoj vodi od smokava.
ona je koračala vodom, a obećanje je pošlo ususret cestom.
crnilo se i nosilo je.
prošla ga je kraj mosta bez velikog uzdaha.
hladne su joj ruke zapljeskale. ruke kao bol. bol kao grob.
grob kao žar.
njezina suza izdužila se kao red za kruh,
a kruhu narastao dug red za ovaj dan,
ali u drugom danu je ta ljubav,
to obećanje.