Kvadratura duge | Dorta Jagić

NOVA CESTA BB

sad kad si našla kamen pun vode, ili bolje
kad je kamen spotaknuo tebe
poderi njime nogavicu hlača
pukni kao jaffa naranča u suknju, kao šipak
kao svoje dječje koljeno.
ne oklijevaj, kupi ogledalce
nisi ti ovo crno uspuhano muško
u autu na sjedalu do tebe koje voliš
ti si smeđa ti, s lijepom rukom
što je podigao prema suncu bog otac
šećući radosno rijekom ’74 ujesen.
samo svježe prerezanim srcem
procijeni tu uskoću križa
raširi ruke i preklopi noge
odraz je važan pa luping nebom pa lasta
i praskaj na zaglavni kamen, utonuće
kao bazen s čokoladnim mrvicama
gdje svuda u krv, pod kožu,
čelo, pazuhe nadire isusovo otkupljenje žene.
požuri bosa na prvi tramvaj
jer na uglu trga sportova
i nove ceste bb
narasla je tvoja vlastita daska za skok
a tvoj se ušećereni križ
našiljio još prije izvađenog rebra
lijepom crnom vozaču
s tvoje lijeve