Kvadratura duge | Dorta Jagić

ŠEŠIRIĆ NA STUPU SOLI

ljubavi,
još jednom okreni volju
onom lotovom zvrku od zelene soli
toj bezimenoj ženi koja
me vrti, obrće kao da mi kroji smrtnu spavaćicu
prikladnu za jučer,
za prošle majke, bambije i bičeve
ne znam,
ali ne volim to zauvijek okrenuto biće
što obrće, okreće, zavrti
kao motorni ringišpil cijeli jedan sao paolo
u toku jednog dana a
u dvije se minute u svijetu milijun očiju
osvrne na svoj toranj, lik i strah
pa se raspe
raspe
u stupove soli i
nastane zapuštena bljutava
svemirska solana!
ljubavi
i zato što je opet kod vrata moje sobe
odložila svoj plišani šešir s dijamantima
reci strogo toj lotovoj dami
da je prošlost iza mene
od sad se na mom radnom stolu
može vrtjeti kad je zapara
samo taj grozni šeširić
lotove žene
ali ne i ona sama