Kvadratura duge | Dorta Jagić

KANTATA O KAVI

za stolom u kafeteriji koja je brijačnica i kockarnica
dakle cijeli svijet
sjedim na turskoj kavi s francuskim kraljem lujom xiv.
(prvi esspreso-aparat bit će izumljen tek za dvjesto godina,
pa pijem crnu).
šutim i gledam kroz dim
kako mi raste ogroman crveni rep sličan lujevom
dok se on hvali
kako je on njegovo nizozemsko drvce kave
bilo mama milijunima stabala kave u americi i širom svijeta.
u kutu sedam aristokrata mirno kartaju ombre
i pijuckaju kavu iz šalica bez rukohvata.
tek tu i tamo izmile im tanki gujinji jezici
obloženi debelim smeđim talogom.
nešto bliže našem stolu sve grbaviji koptski redovnici
mumljaju nad šalicama,
a arapski liječnici raspravljaju jel bolja coffea arabica ili coffea robusta.
baš kad sam luju natuknula pospanija nego prije
da mi je više zlo od te dokone navike
i kako neću više nikada popiti ni jednu jedinu
ulazi otkrivatelj kofeina, doktor sylvestre doufour.
ispravlja me nestrpljivo još izdaleka
draga, ne nikako naziv kava, ili nutmeg,
već arapsko vino.
to je izvorni zbog fermentacije.
zaobilazi napučeni stol za gatanje iz taloga
i sjeda k nama.
konobar mu žurno donosi prirodni naranča juice
pa ispriča kako je jučer na svojoj prvoj kavi
bedasti papa klement vii kavu pred svima krstio u kršćansko piće.
svi otpijaju gutljaj crnke i smiju se.
ja napokon zgazim nogom zmijicu pod stolom
i ustajem platiti račun jer luj nikad nema za kavu.
mislim si kako su je samo pametni trgovci vinima
i limunadama iz italije
nazvali vražjim napitkom