Kvadratura duge | Dorta Jagić

TIJELO U CRNOJ BAKLAVI

Sv. Pavlu i dr. Freudu

svako tijelo žudi za krivnjom
napinje se da mu niknu
još tri slomljene noge ispod struka i utetovirana
suza, iza uha zataknuta cigareta
a iz srca žuti tamjan dim
kao stalno iščašeno rame
nagaženog mrava
tijelo će te ugurati s krznom kroz žarulju u svjetlo
a propadati naglavce u bunar za znanjem
na dnu tog đavla oblizati otrovni sladoled
od tuđeg skašenoga tijela
tijelo želi pritegnuti boga
u svoje bijelo odijelce bez zraka
organizirat siromaštvo i babine papuče
tijelo je bijesno na svoju skupocjenost
izumrle životinje
i lopta se prljavim krpama sa strahom
smanjuje se samo iznutra
kao kiseli zidovi naopake ružičaste kuće
u susjedstvu u kojoj skoro svi žive trudni
u žudnji za nečim
tijelo se vrtastim jezikom pravi da titra
kao sve u kvantnom sudoperu
a jedva se miče iznad kičme
i strasno stari trbuhom pri tlu ta
skorena trska s glavom
misli da je vidjela cicu-macu
da joj je na licu stoposto
ogrebotina
od neba