Kvadratura duge | Dorta Jagić

PUT DO ČEŠLJA

ne boj se, glavo moja
tako djetinje!
ne zapinji mi haljinom za rub stola
ne posrći nosom u zavoju
za ognjena brda salate
i svo to crveno zakrvavljeno meso
to se uopće ne očekuje
od tebe.
pomisli zacakljenim okom pred svim tim
zamusanim čašama u zraku
kako je bog abrahamov dobar
prema tebi.
nasloni se na ovu večer margarina i
konfeta kao na majušno ogledalo
na kojem na svadbi u kani galilejskoj
sretna sjediš na iskovanom prstenu
kao na prvom jajetu na planeti.
hodaj lijepo ruko,
baci maramicu, koliko je sati
i baš je ružno vrijeme
pa kreni u muški wc i popravi rep.
gore kod lustera zamotan nas čeka
sveti samsonov češalj.
a ti, vratu moj, (na ovoj posljednjoj
tuđoj svadbi)
ne kruti se
na mene niz tijelo!
ionako je sve ovo bez dobre
glazbe za naš ples
o ti mala
božja violino