Kvadratura duge | Dorta Jagić

POGLED S BRODA ZA TARŠIŠ

dok bježiš, bar
pogledaj kroz zemlju kako
su neki tamno mrtvi.
poštari, kotlokrpe, trgovci platnima
graditelji malih pariza, grbavi zvonari
i lađari, piljarice.
tako djetinjasto stisnuti pod zemlju
spavaju u nevjeri.
izgledaju kao provincijsko kazalište noću samo.
ranjeno i neprijateljski.
tamo na bliskom istoku noću nema zemlje.
iz adamovog bedra istječu
dvije smeđe rijeke,
teški znoj eufrata i teški dah tigrisa.
nanose mulj,
naplavljuju mrtve
ostavljen teret uz oborena
debla i žuto trunje
mlak vjetar će nisko zavaljati snove
samo se namjesti
pogledaj kroz zemlju
ne spoznaj nikad
dobrozlo