Plahta preko glave | Dorta Jagić

KRAJ BEZ KRAJOLIKA

on osjeća pod prstima nesreću
njene dramatične obline natiču

od toplog osjećaja kraja
vrat mu je postao zvijezda

četiri elementa se natječu

uglati svećenikovi prsti uljem
na njegovom oblom čelu slikaju
sakramentalni znak

na tren on postaje antilopa
zatočena u nečije hladne pocinčane oči

papcima grebe po zaključanim kapcima

mokrom ravnicom plafona
kližu se strvine divnih tajni

to su dvadeset i dva sunca
ognjena od
ošamućena krugom

umjesto lampe svako od njih gori

on gladi pod prstima nesreću
promatra tu moćnu kemiju praznine
ostali su u sobi sami kad ga je

zajašila poljupcem i podbola ka kraju

šapnula je zadovoljno:
prilično mlad pjesnik.