Plahta preko glave | Dorta Jagić

PRAŠKA METAMORFOZA

 

ta djevojka je opet zaspala
na mom krevetu obučena
s mojim praškim cipelama ispod glave
i slomljenim vratom prema zidu
a ja moram poći van
ne mogu saznati odakle dolazi
po njenoj dugoj crnoj kosi
i slomljenim naočalama tigrastih
okvira možda bi mogle biti prijateljice
ili sestre ili
kad zaustavim dah i nađem
pravi kut kraj prozora
volim promatrati njeno srce
veliki laki lampion kako se diže
ispod papirnatog grudnjaka
sve ostalo u njoj tone
mirom teških stvari
izgleda mi uvijek kao da je
upravo osjetila da je gledam
i tražim uzduž njenog tijela
sve svoje drage uspomene
glupo sam uporna
i ona to zna jer mi je nedavno
na noćnom ormariću ostavila
samo oči na nasljedni poklon

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.