Plahta preko glave | Dorta Jagić

ZAŠTO JEDNOSTAVNO KAD

 

ne moram jahati
prostranim putem.
upuzavam u limenu usku cijev
zabavno je.
u lijevoj mi ruci sebe
puši cigareta, drugom navlačim
svog debelog konja unutra.
odglumim u pola minute
kako mi je žao što mu je prolaz
preuzak, ali ne vraćam se na pola
puta i mnogo lijepih pozdrava…
na moje razočaranje nadalje
se ništa ne događa.
palim šibicu za drugu cigaretu
kratko obasja mrak:
KAKAV SAM JA TO KONJANIK?
hej, već je netko prije mene
sve što se ima reći
špangicom upisao u cijev.