Plahta preko glave | Dorta Jagić

NE TAKO DAVNO IZ UTROBE ZMAJA

svi ste ih sreli svi ste ih sreli ste ih sreli
to su oni to su oni to su to oni
što se ni pepelom ni uljem
ne daju otkinuti od prvoposuđenog sna
a meni su se činili tako djetinje svježi što su si

izjeli stopala
jer se boje svakog raskršća i svake kosine
a meni se činilo da je baš hrabro
glumiti sebesvjesno našminkano stablo što se

prave sretnima
u religiji da je više uvijek manje
od najmanjeg, da sve je okrenuta nula
a meni se činilo da se nadilaze
kao vlastita suptilna isparenja što vam se

svima čine
i ja bih vam njih pokazala, ne bi ovo ni pričala
da imam dvoranu veliku kao svijet i
istu toliku kutiju za dijapozitive