Plahta preko glave | Dorta Jagić

RIJEČ, DVIJE O ČUDNOVATOM KRCKANJU

u ormaru smo zaključani
oboje, uzimamo si mjeru
oni vani bi tako silno htjeli
izvaditi neko odijelo iz njega
iako nemaju pravog razloga za lomljenje prstiju
na krajevima peta šuljakaju
šapitanja i uzdahe
misle da se unutra ne čuje
svo to dokono nagađanje i klađenje
kao da je uokolo gomila krezubih djevica
a kad izađemo svježi i odjeveni
u kraljevske nove kostime
nitko se neće usuditi
naglas nas prepoznati
iz njihovih usta će se širiti
samo miris naftalina