Plahta preko glave | Dorta Jagić

OKRENULA SAM SE

 

ne vidim te, ne skrivaj se iza mene
tko si i što imaš, odgovori glasno

kad mi vodiš kist po akvarel papiru
svojom osakaćenom rukom, on ne pušta boje
osjećam da nemaš ni prsa ni leđa
tko si ti i što imaš, pokaži se

često gledam raširenih zjena
svoja zakovana stopala
dok me usmjeravaš prema zidu
ti, koji imaš povez preko očiju
kaži tko si i što hoćeš

izgovaram li svoje najdublje misli
ti mi izobličuješ i pojačavaš glas
gasiš ga i pališ za tonskim pultom
osjećam da nemaš ni grkljan ni srce
tko si ti i što imaš, objasni se

kad skupim hrabrost da se okrenem
i zgrabim te, već ćeš oblikom nestati
kao čaša slijepljena od šećera kad uliješ vodu
a što drugo kad si samo strah,
imaš samo znoj, i bojiš se, bojiš se,
bojiš se, bojiš se, bojiš se, BOJIŠ se!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.