Almanah Navala Ravikanta : o obilju i sreći | Eric Jorgenson

KAKO RAZBORITO RAZMIŠLJATI

„Razborit” je bolji kompliment nego „pametan”.

Pravo je znanje intrinzično i gradi se od temelja. Uzmimo primjer iz matematike: ne možete razumjeti trigonometriju ako ne razu­mijete aritmetiku i geometriju. U osnovi, ako netko upotrebljava mnogo kićenih riječi i velikih koncepata, vjerojatno ne zna o čemu priča. Ja smatram da najpametniji ljudi mogu složene pojmove objasniti i djetetu. Ako nešto ne možeš objasniti djetetu, onda to ni sam ne razumiješ. To je česta izreka, i to zato što je istinita.

Richard Feynman proslavio se svojim ranim radom Six Easy Pieces, u kojem čini upravo to. Tamo u osnovi objašnjava cijelu matematiku na tri stranice. Počinje od brojeva i brojenja te na­stavlja gotovo do infinitezimalnog računa. Sve to gradi jednim ne­prekinutim logičkim lancem. Ne oslanja se ni na kakve definicije.

Najbolji mislioci razmišljaju jasno i razborito. Savršeno vladaju osnovama. Ja bih radije zaista dobro razumio osnove nego za­pamtio niz kompliciranih koncepata koje ne mogu povezati i do kojih ne mogu doći iz osnova. Ako do koncepata, kad vam zatre­baju, ne možete doći iz osnova, izgubljeni ste. Onda samo učite napamet. [4]

Napredni koncepti u svakom području manje su dokazani. Ko­ristimo se njima kako bismo pokazali svoju upućenost, ali više nam koristi utvrditi osnove. [11]

Razboriti mislioci pozivaju se na vlastiti autoritet.

Važan dio donošenja učinkovitih odluka svodi se na način kako se nosimo sa stvarnošću. Kako postići da se dobro nosite sa stvarnošću?

Tako da izbjegavate veliki ego, osuđivanje ili prisutnost uma. Naš „majmunski um” uvijek će reagirati svojim naučenim odgo­vorom na svijet kakvog ga on zamišlja. Naše želje o tome kakav bi svijet trebao biti mogu nam zamutiti pogled na svijet. To se često događa kad ljudi miješaju politiku i posao.

Najveća prepreka koja nas sprečava da vidimo stvarnost naše su pretpostavke kako bi ona trebala izgledati.

Jedna definicija trenutka patnje je „trenutak kad vidite stvari kakve zaista jesu”. Cijelo ste vrijeme bili uvjereni da vaša kom­panija odlično posluje, a zapravo ste ignorirali znakove da nešto nije u redu. Tada vam posao propadne, a vi počnete patiti jer ste odgađali suočavanje sa stvarnošću. Sami ste od sebe skrivali stvarnost.

Dobre vijesti su da je taj trenutak patnje – kad vas zaboli – trenu­tak istine. To je trenutak kad ste primorani prihvatiti stvarnost onakvu kakva zaista jest. Tek tada možete pokrenuti smislene promjene i napredak. Napredovati možete tek kad vam je počet­na točka istina.

Najteže je vidjeti istinu. Kako biste vidjeli istinu, morate mak­nuti svoj ego s puta jer vaš ego ne želi vidjeti istinu. Što vam je ego manji, vaše će reakcije biti manje uvjetovane i imat ćete ma­nje zahtjeva po pitanju ishoda koji želite postići, te će biti lakše vidjeti stvarnost.

Ono što želimo da bude istina muti našu percepciju istine.

Patnja je trenutak kad više ne možemo zanijekati stvarnost.

Zamislite da prolazite kroz težak period, na primjer poslije pre­kida, otkaza, poslovne propasti ili nakon što otkrijete da imate zdravstvene probleme, a prijatelji vas pokušavaju savjetovati. Kad vi njima dajete savjete, odgovor je uvijek jasan. Treba nam samo minuta da zaključimo: „Ma pusti tu curu, ionako nije bila dobra za tebe. Bit ćeš sretniji ovako. Vjeruj mi. Pronaći ćeš ne­kog boljeg.”

Vi znate istinu, no vaš prijatelj je ne vidi jer je zapeo u patnji i boli. I dalje se nada da je stvarnost drukčija. Problem nije u stvarnosti. Problem je u tome što su njegove želje u srazu sa stvarnošću i sprečavaju ga da vidi stvarnost, ma koliko puta mu vi ponovili istinu. Isto se događa pri donošenju odluka.

Što više želimo da se nešto odvija na određeni način, manja je vjerojatnost da ćemo vidjeti istinu. U poslovnim je okolnostima to pogotovo istina: ako nešto pođe po zlu, uvijek to pokušam jav­no priznati, i to pred svojim suosnivačima, prijateljima i surad­nicima. To znači da ništa ne skrivam ni od koga. Ako ništa ne skrivam od drugih, neću moći samom sebi sakriti što se zaista događa. [4]

Vaši osjećaji ne govore vam ništa o činjenicama – govore vam tek nešto o vašoj procjeni činjeničnog stanja.

Zapravo je najvažnije ostaviti si nešto praznog prostora. Ako u kalendaru nemate jedan ili dva dana tjedno koji nisu ispunjeni sastancima ili obvezama, nećete moći razmišljati.

Nećete imati dobre poslovne ideje. Nećete moći dobro prosuđi­vati. Preporučio bih vam da odvojite barem jedan dan u tjednu (po mogućnosti dva, jer ako si zadate dva, uspjet ćete odraditi jedan) koji vam služi samo za razmišljanje.

Tek kad vam je dosadno počinju se rađati sjajne ideje. Nikad do njih nećete doći kad ste pod stresom, ili zaposleni, ili užurbano trčite naokolo u pokušaju da obavite što više obveza. Pronađite vremena. [7]

Vrlo pametni ljudi često su čudaci jer inzistiraju na tome da o svemu sami razmisle.

Biti kritičan ne znači uvijek prigovarati – to je samo konformizam druge vrste. Kritična osoba o svakoj temi promišlja neovisno, od temelja, i odupire se pritisku da se prikloni većini.

Lako je biti cinik. Lako je oponašati. Optimistična kritičnost prava je rijetkost.