Almanah Navala Ravikanta : o obilju i sreći | Eric Jorgenson

PRONAĐITE POSAO KOJI SE DOIMA POPUT IGRE

Ljudi su evoluirali kao lovci i sakupljači, i svatko je radio za sebe. Tek su s izumom poljoprivrede društva postala hijerarhijska. Industrijska revolucija i tvornice nametnule su nam hijerar­hijsku strukturu jer pojedinac nije nužno mogao posjedovati ili izgraditi tvornicu; međutim, danas se zahvaljujući internetu možemo vratiti u doba u kojem sve više ljudi radi za sebe. Radi­je bih bio neuspješan poduzetnik nego netko tko nikad nije ni pokušao. Čak i neuspješan poduzetnik ima vještine potrebne za samostalan uspjeh. [14]

Na ovom svijetu živi osam milijardi ljudi. Nadam se da će jednog dana postojati gotovo osam milijardi kompanija.

Naučio sam zarađivati jer mi je to bilo nužno. Kad mi je to pre­stalo biti nužno, prestao sam mariti za to. Meni je rad samo sredstvo za postizanje cilja. Zarađivanje je sredstvo za posti­zanje cilja. Mnogo me više zanima rješavanje problema nego zarađivanje.

Svaki konačan cilj vodi samo novim ciljevima, a onda još noviji­ma. Cijeli život igramo igre. Dok odrastamo, igramo školske igre ili društvene igre. Onda igramo igre koje se vrte oko novca, a za­tim igre koje se vrte oko statusa. Te igre imaju sve dalekosežnije obzore. U nekom trenutku, vjerujem, moramo osvijestiti da su to samo igre. A ishod tih igara prestaje biti važan kad shvatimo da je to igra.

U jednom ti trenu dojade igre. Rekao bih da sam u stadiju u ko­jem su mi dojadile igre. Ne mislim da postoji neki konačni cilj ili svrha, pa život živim onako kako želim. Doslovno živim od trenutka do trenutka.

Želim se izvući iz hedonističkog žrvnja. [1]

Ono što zaista želimo je sloboda. Želite se osloboditi financij­skih problema, zar ne? Ja mislim da je to u redu. Kad možete ri­ješiti financijske probleme tako da smanjite životni standard ili zaradite dovoljno novca, htjet ćete se umiroviti. Ne u smislu da se sa šezdeset i pet godina povučete u starački dom i skupljate mjesečnu mirovinu – ja imam drugu definiciju.

Koja je vaša definicija mirovine?

Mirovina je stanje u kojem prestajete žrtvovati danas za neko zamišljeno sutra. Kad je sadašnjica potpuna i samodostatna, to je znak da ste se umirovili.

Kako se to može postići?

Pa, jedan je način da uštedite toliko novca da vam pasivni pri­hodi pokrivaju potrošnju a da vi ne morate ni mrdnuti prstom.

Drugi je način da potrošnju svedete na nulu – postanete redovnik.

Treći je način da se bavite nečim što volite. Toliko uživate u radu da novac nije bitan. Dakle, postoji nekoliko oblika mirovine.

Način da izbjegnete klopku stalnog natjecanja je da budete autentični, da pronađete ono što radite bolje od ikoga. To radi­te bolje od ikoga jer to volite raditi, pa vam nitko zapravo nije konkurencija. Ako volite neki posao, budite autentični i smislite kako to primijeniti na nešto što društvu zapravo treba. Upotrijebite svoj utjecaj i radite to pod svojim imenom. Vi ćete riskirati, ali vi ćete i profitirati, a imat ćete i vlasništvo i udio u onome što radite, te ćete moći povećati intenzitet. [77]

Je li vaša motivacija da zarađujete splasnula nakon što ste po­stali financijski neovisni?

Je i nije. Je u smislu da se više nisam osjećao očajno. Među­tim, stvaranje kompanija i zarađivanje novca sad više smatram „umjetnošću”. [74]

Bilo da se radi o poslovanju, znanosti ili politici, povijest pamti umjetnike.

Umjetnost je kreativnost. Umjetnost je svaki rad koji je sam sebi svrha. Što to radimo da je samo sebi svrha, bez ikakvih skri­venih motiva? Volimo, stvaramo, igramo se. Meni je stvaranje kompanija igra. Stvaram ih jer mi je to zabavno, jer mi se sviđa proizvod koji stvaram. [77]

U stanju sam stvoriti novu tvrtku u tri mjeseca: prikupiti nov­čana sredstva, okupiti suradnike i pokrenuti posao. To je meni zabavno. Zaista mi je super vidjeti kakav projekt mogu sastaviti. Zarada mi je gotovo nuspojava. Stvaranje kompanija je igra u ko­joj sam postao jako dobar. Samo sam doživio promjenu motiva­cije: rad nije usmjeren prema ostvarivanju ciljeva, nego prema umjetničkom izričaju. Ironično je to što mislim da sad sve to mnogo bolje radim. [74]

Čak i kad ulažem, činim to zato što želim uključiti ljude u priču, volim se družiti s njima, učiti od njih. Činim to kad mi je proi­zvod koji se nudi privlačan. Ovih dana odbijam čak i jako uno­sne investicije ako mi proizvod nije zanimljiv.

Sve to nisu apsolutne kategorije – igre na sve ili ništa. Možete se početi kretati prema takvom cilju u životu. To je još jedan cilj. Kad sam bio mlađi, tako sam očajnički želio zarađivati novac da bih pristao na bilo što. Da ste mi tada prišli i rekli: „Hej, imam tvrtku za odvoz kanalizacijskog otpada, jesi li za?”, rekao bih „Naravno, želim zaraditi!” Hvala Bogu da mi nitko nije prišao s takvom ponudom. Drago mi je što sam se odlučio za karijeru u tehnologiji i znanosti jer u tim područjima zaista uživam. Imam sreće da mi se zanimanje i interesi preklapaju.

Stalno „radim”. Drugima to izgleda kao rad, ali ja se osjećam kao da se igram. Tako znam da mi nitko ne može biti konkurencija. Zato što se samo igram, i to šesnaest sati na dan. Ako mi netko želi biti konkurencija, morat će raditi, i izgubit će jer neće moći raditi šesnaest sati na dan sedam dana tjedno. [77]

Koliko vam je novca trebalo da biste se osjećali financijski sigurni?

Novac nije korijen svega zla; nema ničeg zlog u novcu. No pohlepa je loša. Pohlepa za novcem nije loša u društvenom smislu. Nije loša u smislu da ste loša osoba ako želite novac. Loša je jer je loša za vas.

Pohlepa je loša jer se radi o rupi bez dna. Uvijek će vam vladati mislima. Ako volite novac i zarađujete, nikad ga neće biti dovolj­no. Nikad neće biti dovoljno jer ste pokrenuli žudnju, a ona se neće ugasiti kad dosegnete određeni iznos. Varate se ako mislite da će žudnja prestati kad dođete do neke brojke.

Kazna za pohlepu za novcem dolazi sa samim novcem. Dok za­rađujete, želite još novca i postajete paranoični. Bojite se da ćete izgubiti ono što imate. Ne postoji besplatan ručak.

Mislim da je najbolji način da se zaštitite od te stalne želje za novcem taj da ne mijenjate životni stil s porastom primanja. Vrlo je lako stalno poboljšavati životni standard kako bi pratio poraste primanja. Ali ako se držite fiksnog životnog stila, a no­vac po mogućnosti zarađujete u velikim isplatama, a ne stalnim malim primanjima, nećete imati vremena poboljšati svoj život­ni standard. To bi vam moglo omogućiti da ostvarite financijsku neovisnost.

Još jedna stvar pomaže: cijenim slobodu više od svega. Sve obli­ke slobode: slobodu da radim što želim, slobodu od stvari koje ne volim, slobodu od vlastitih emocija i svega što bi mi moglo poremetiti mir. Meni je sloboda najviša vrijednost.

Dokle god mi novac pruža slobodu, sjajan je. No kad mi počne oduzimati slobodu, što u određenoj mjeri sigurno radi, to mi se nimalo ne sviđa. [74]

Pobjednici bilo koje igre su oni ljudi koji su toliko navučeni na tu igru da nastavljaju igrati čak i kad granična korist pobjeđivanja više nije bitna.

Moram li osnovati svoju kompaniju da bih bio uspješan?

Najuspješnija skupina ljudi u Silicijskoj dolini oduvijek su bili kapitalistički poduzetnici (jer imaju diversificiranu imovinu i kontroliraju resurse koji su nekoć bili u potražnji) i ljudi koji do­bro znaju prepoznati kompanije čiji je proizvod upravo postao tražen na tržištu. Takvi ljudi imaju pozadinu, stručne vještine i referencije koje tim tvrtkama zaista trebaju kako bi skalirale svoj proizvod. A zatim se pridruže najnovijem projektu u uzle­tu, kao što su nekad bili Dropbox ili Airbnb.

Oni koji su radili za Google, a zatim se pridružili Facebooku kad je imao samo sto zaposlenika pa nakon toga Stripeu kad je tamo radilo tek sto zaposlenika?

Kad je Zuckerberg tek počinjao skalirati svoju tvrtku, uhvatila ga je panika – pomislio je: „Ne znam kako ovo napraviti.” Zato se javio Jimu Breyeru [poduzetniku i osnivaču investicijske kom­panije Accel Partners]. A Jim Breyer mu je rekao: „Pa, poznajem jednog sjajnog voditelja razvoja proizvoda u jednoj drugoj tvrt­ki, zbilja bi ga trebao zaposliti.” Osim samih poduzetničkih investitora, takvi ljudi imaju najveći uspjeh i lako se prilagođavaju riziku na dulji period. [30]

Neki od najuspješnijih ljudi koje sam upoznao u Silicijskoj dolini probili su se vrlo rano u životu. Prilično su rano u karijeri dobili promaknuće na mjesto potpredsjednika, upravitelja ili izvršnog direktora, ili su osnovali uspješnu tvrtku. Ako ne napredujete u hijerarhiji, u životu će vam biti teško nadoknaditi taj zaostatak. Dobro je početi u maloj tvrtki jer nije uspostavljena tolika infrastruktura koja bi vas sprečavala da brzo napredujete. [76]

U ranoj fazi karijere (a možda čak i kasnije), najvažniji aspekt kompanije u kojoj radite je mreža bivših kolega i zaposlenika koju ćete izgraditi. Razmišljajte o tome s kime ćete raditi i o tome što će ti ljudi nakon toga postići. [76]