Almanah Navala Ravikanta : o obilju i sreći | Eric Jorgenson

SREĆA ZAHTIJEVA PRISUTNOST

U bilo kojem trenutku, dok šećete ulicom, na sadašnjost je usre­dotočen tek jedan sićušni dio vašeg uma. Ostatak planira buduć­nost ili žali za prošlošću. To vas sprečava da uživate u svojem isku­stvu. Zbog toga ne možete vidjeti ljepotu u svemu oko sebe ni biti zahvalni na mjestu na kojem ste se zatekli. Doslovno uništavate svoju sreću ako trošite cijelo vrijeme na tlapnje o budućnosti. [4]

Žudimo za iskustvima koja će nam omogućiti da budemo prisutni, no sama nas žudnja udaljava od sadašnjeg trenutka.

Jednostavno ne vjerujem ni u što iz svoje prošlosti. Baš ni u što. Nikakva sjećanja. Nikakva kajanja. Nikakve ljude. Nikakva putovanja. Ništa. Velik dio naše nesreće proizlazi iz uspoređivanja prošlosti i sadašnjosti. [4]

Iščekivanje naših poroka vuče nas u budućnost. Uklanjanje poroka olakšava nam život u sadašnjosti.

Pročitao sam jednu sjajnu definiciju: „Prosvjetljenje je prostor između vaših misli.” To znači da prosvjetljenje nije nešto do čega se dolazi nakon trideset godina promišljanja na vrhu pla­nine. To je nešto što se postiže iz trena u tren, i svakog dana možemo barem djelomično ostvariti prosvjetljenje. [5]