Almanah Navala Ravikanta : o obilju i sreći | Eric Jorgenson

SREĆA JE NEŠTO ŠTO SE UČI

Da ste me prije deset godina pitali jesam li sretan, odmahnuo bih rukom. Nisam želio razgovarati o tome.

Na ljestvici od 1 do 10 vjerojatno bih rekao 2 ili 3 od 10. Možda 4 od 10 u najboljim danima. No tada nisam cijenio sreću.

Danas bih svoju sreću ocijenio s 9 od 10. I da, bogatstvo pomaže, no to je zapravo tek djelić priče. Dobar dio sreće proizlazi iz toga što sam s godinama naučio da mi je vlastita sreća najvažnija, a i njegovao sam je pomoću brojnih tehnika. [10]

Možda sreća nije nešto što možemo naslijediti ili odabrati, nego iznimno osobna vještina koja se može naučiti, poput održavanja tjelesne forme ili kvalitetne prehrane.

Mislim da je sreća nešto što stalno evoluira, baš poput svih veli­kih životnih pitanja. Kad ste bili dijete, pitali ste majku: „Što se s nama događa nakon smrti? Postoji li Djed Božićnjak? Trebam li biti sretan? Za koga se trebam udati?” To su česta pitanja. Na njih nema laganih odgovora jer nijedan odgovor nije univerzal­no primjenjiv. Naravno, postoje odgovori na ta pitanja, no ti su odgovori osobni.

Odgovor koji meni ima smisla vama će biti besmislen, kao i vaš meni. Što god sreća značila za mene, za vas će značiti nešto dru­go. Mislim da je vrlo važno istražiti te definicije.

Neki ljudi koje poznajem sreću nalaze u stanju radnog zanosa. Neki ljudi traže užitak. Drugi traže osjećaj zadovoljstva. Moja definicija neprestano evoluira. Odgovor koji bih vam ponudio prije godinu dana razlikovao bi se od odgovora koji ću vam dati danas.

Danas vjerujem da je sreća naše osnovno stanje. Sreća je tu kad uklonite osjećaj da vam nešto nedostaje u životu.

Mi smo svi vrlo kritični strojevi za preživljavanje i razmnoža­vanje. Stalno razmišljamo kako nam treba ovo ili ono, pa smo zarobljeni u mreži želja. Sreća je stanje u kojem nam ništa ne nedostaje. Kad nam ništa ne nedostaje, naš um prestaje raditi i bježati u prošlost ili budućnost, kako bi za nečime žalio ili nešto planirao.

U tom odsustvu, barem na tren, imamo unutarnju tišinu. Kad postignemo unutarnju tišinu, zadovoljni smo, i sretni smo. Ako se ne slažete, to je sasvim u redu. Ponavljam, sreća je nešto ra­zličito za svakoga.

Ljudi pogrešno vjeruju da ključ sreće leži u pozitivnim mislima i pozitivnim djelima. Što sam više čitao, što sam više učio, i što sam više iskusio (jer sve volim sam provjeriti), došao sam do spoznaje da svaka pozitivna misao u sebi nosi i negativnu mi­sao. Ona je kontrast nečemu negativnom. Temeljno djelo taoizma Tao Te Ching sve to artikulira mnogo bolje negoli sam ja u stanju, ali sve je to pitanje dualnosti i polariteta. Ako kažem da sam sretan, to znači da sam u nekom trenu bio tužan. Ako za nekoga kažem da je privlačan, to znači da netko drugi mora biti neprivlačan. Svaka pozitivna misao sadrži sjeme negativne mi­sli u sebi, a vrijedi i suprotna tvrdnja: zato mnogi najveći život­ni uspjesi proizlaze iz patnje. Morate iskusiti negativnu stranu prije nego što možete cijeniti pozitivnu stranu i njoj težiti.

Za mene sreća nema veze s pozitivnim mislima. Nema veze ni s negativnima. Sreća je izostanak želje, posebice izostanak želje za bilo čim izvanjskim. Što manje želja imam, to ću lakše prihva­titi trenutno stanje; to znači da će mi se i um manje kretati, jer um uistinu prebiva u kretanju prema budućnosti ili prošlosti. Što sam prisutniji u trenutku, to ću biti sretniji i zadovoljniji. Ako se zakvačim za neki osjećaj i sam sebi kažem: „0, pa ja sam sretan!”, željet ću ostati sretan, i to će me izbaciti iz te sreće. I sad se odjednom um počinje kretati. Pokušava se uhvatiti za ne­što. Pokušava privremenu situaciju pretvoriti u trajnu.

Sreća je za mene uglavnom izostanak patnje, želja, promišljanja budućnosti ili prošlosti: do nje dolazi kad prigrlim sadašnjost i stvarnost kakve uistinu jesu. [4]

Ako ikad želite postići mir, morate zakoračiti onkraj dobra i zla.

Priroda ne poznaje koncept sreće ili nesreće. Priroda slijedi neumoljive matematičke zakone i lanac uzroka i posljedica od Velikog praska sve do danas. Sve je savršeno točno onako kako jest. Samo u svom umu možemo biti sretni ili nesretni, a situa­cije mogu biti savršene ili nesavršene samo zbog naših želja. [4]

Svijet nam samo vraća odraz naših osjećaja. Stvarnost je neutralna. Stvarnost ne sudi. Stablo ne poznaje koncept ispravnog ili pogreš­nog, dobra i zla. Rađamo se, iskusimo čitav niz osjetilnih iskusta­va i podražaja (svjetla, boje i zvukovi), a onda umiremo. Na nama je da odaberemo kako ćemo sve to interpretirati – to je naš izbor.

Na to mislim kad kažem da je sreća odabir. Ako vjerujete da je odabir, možete početi raditi na njemu. [77]

Ne postoje vanjske sile koje utječu na vaše emocije – koliko god se vama činilo da je to tako.

Uza sve ovo, postao sam uvjeren u potpunu beznačajnost ega i identiteta, i mislim da je to jako korisno. Primjerice, kad biste mislili da ste najvažniji u svemiru, morali biste cijeli svemir po­koriti svojoj volji. Ako ste najvažniji u svemiru, kako to da se on ne pokorava vašim željama? Ako se ne pokorava vašim željama, nešto tu nije u redu.

S druge strane, ako se smatrate jednakim bakteriji ili amebi – ili ako doživljavate sav svoj trud i rad kao pisanje po površini vode ili gradnju dvoraca od pijeska, nećete imati očekivanja o tome kako bi život „zapravo” trebao izgledati. Život je takav kakav jest. Kad to prihvatite, nemate razloga biti sretni ili nesretni. Ti pojmovi gotovo da više nisu primjenjivi.

Ono što vam u takvom neutralnom stanju preostaje nije neu­tralnost. Mislim da ljudi uglavnom vjeruju da je neutralna eg­zistencija prilično nezanimljiva. Upravo suprotno – to je stanje u kojem živi većina male djece. Ako pogledate malu djecu, u prosjeku se doimaju prilično sretnima, jer su uživljena u svaki trenutak i svoju okolinu, a ne razmišljaju o tome kako bi život trebao izgledati da bi bio u skladu s njihovim preferencijama i željama. Mislim da je neutralno stanje zapravo stanje savršen­stva. Svaka osoba može biti vrlo sretna dokle god nije previše zapletena u vlastite misli. [4]

Naši su životi treptaj krijesnice u noći. Nestat ćemo u trenu. Moramo najbolje iskoristiti svaku minutu, što ne znači da ci­jeli život moramo ganjati nekakve puste želje. To znači da je svaka sekunda na ovom planetu dragocjena, te da je vaša od­govornost da budete sretni i da sve interpretirate na najbolji mogući način. [9]

Mislimo da smo mi fiksni, a da se svijet može mijenjati, ali u stvarnosti smo mi ti koji se mogu mijenjati, dok je svijet uglavnom fiksan.

Može li nam meditacija pomoći da prihvatimo stvarnost?

Da. No nevjerojatno je u kako maloj mjeri nam pomaže. [smijeh] Možete meditirati cijeli život, no ako netko kaže nešto pogrešno u lošem trenutku, opet ćete postati verzija sebe kojom upravlja ego. Gotovo kao da vježbate dižući utege od jednog kilograma, a onda vam netko ispusti olimpijsku šipku nakrcanu željeznim diskovima na glavu.

Meditacija je u svakom slučaju bolja nego da ništa ne radite. Međutim, kad dođe stvarni trenutak mentalne ili emocional­ne patnje, neće vam biti lako. [8] Prava sreća nastaje samo kao nusproizvod mira. Uglavnom ćete je postići prihvaćanjem, a ne mijenjanjem svoje okoline. [8]

Razumna osoba može pronaći mir tako da njeguje ravnodušnost prema onome što je izvan njezine kontrole.

Prizemljio/Suspregnuo sam svoj identitet. Prigušio sam žamor svojeg uma.

Ne marim za sve što nije zaista bitno.

Ne miješam se u politiku.

Ne okružujem se nesretnim ljudima.

Zaista cijenim svoje vrijeme na ovoj Zemlji.

Čitam filozofiju.

Meditiram.

Okružujem se sretnim ljudima.

I sve to zaista pomaže.

Svatko može polako, ali ravnomjerno i metodično poboljšati svoje osnovno stanje sreće, baš kao što možemo poboljšati svoju tjelesnu spremu i zdravlje. [10]