Almanah Navala Ravikanta : o obilju i sreći | Eric Jorgenson

PRONAĐITE PRIORITETE I USREDOTOČITE SE NA NJIH

Imao sam mnogo peha na svojem poslovnom putu. Prvo malo bogatstvo koje sam zaradio istog sam trena izgubio na dioničkoj burzi. Drugo malo bogatstvo koje sam zaradio – ili koje sam tre­bao zaraditi – prijevarom su mi oduzeli poslovni partneri. Mo­rao sam čekati treću sreću.

Čak i tada, bilo je to polagano i postojano uspinjanje. Nikad ni­sam zaradio mnogo novca jednom velikom isplatom. Uvijek se radilo o velikom broju malih ulaganja koja su se nagomilala. Važno je dosljedno stvarati bogatstvo stvaranjem poslova, pri­lika i ulaganja. Nikad mi se nije dogodila golema jednokratna zarada. Moje bogatstvo nije nastalo u jednoj velikoj godini. Ono raste malo pomalo, žetončić po žetončić: više opcija, više poslo­va, više ulaganja, više poslovnih prilika.

Zahvaljujući internetu prilike su obilnije no ikada. Zapravo, nudi mi se previše načina za zaradu. Nemam dovoljno vremena. Prilike iskaču iza svakog ugla i nikad nemam dovoljno vremena. Postoji toliko načina za stvaranje bogatstva, za stvaranje proi­zvoda i kompanija, i toliko načina da sve to naplatite društvu. Jednostavno se ne mogu svima posvetiti. [78]

Procijenite koliko vrijedi sat vašeg vremena i bez razmišljanja trošite ako ćete tako uštedjeti vrijeme po takvoj satnici.

Nikad nećete vrijediti više nego što mislite da vrijedite.

Nitko vas neće cijeniti više nego što cijenite sami sebe. Morate si postaviti vrlo visoku satnicu i morate je se držati. Čak i kad sam bio jako mlad, procijenio sam da vrijedim mnogo više nego što je tržište mislilo da vrijedim i počeo sam se prema sebi odnositi na takav način.

U svaku svoju odluku uračunajte svoje vrijeme. Koliko će vam to vremena oduzeti? Recimo da vam treba jedan sat da dođete na drugi kraj grada kako biste nešto pokupili. Ako ste procijenili da sat vašeg vremena vrijedi sto dolara, to znači da bacate sto dolara kroz prozor. Želite li to zaista učiniti? [78]

Prevrtite vrijeme u budućnost, do točke kad ste bogati, i odabe­rite neku srednju satnicu. Moja satnica, vjerovali ili ne, u doba kad ste me mogli unajmiti… što sada, naravno, ne možete, ali nekoć davno kad je to bilo moguće – a to je bilo, istina, prije jed­nog ili čak dva desetljeća, prije nego što sam zaista posjedovao ikakvo stvarno bogatstvo – sat mojeg vremena, ponavljao bih sam sebi – vrijedio je pet tisuća dolara. Danas kad se toga sjetim i malo promislim, rekao bih da je stvarna vrijednost bila oko ti­suću dolara.

Naravno, i dalje sam trošio vrijeme na gluposti: svađao bih se s električarom ili vraćao pokvareni zvučnik u trgovinu, ali nisam to trebao činiti; uostalom, činio sam to mnogo manje nego moji prijatelji. Priredio bih cijelu predstavu kad bih neki predmet bacio u smeće ili donirao Caritasu umjesto da ga vratim u trgo­vinu; ili bih neispravan predmet poklonio nekome umjesto da ga pokušam popraviti.

Raspravljao bih sa svojim djevojkama, pa čak i danas sa supru­gom. „Ja se time ne bavim. Ne želim se time baviti.” I dalje se svađam s majkom kad mi dodijeli nekakve popise zaduženja. Ja to jednostavno ne radim. Radije ću ti unajmiti pomoćnika. Isti sam bio i kad nisam imao novca. [78]

Evo još jednog načina razmišljanja o tome: ako nekome možete platiti da neki posao odradi za cijenu manju od vaše satnice, ili ako taj zadatak možete zanemariti jer su posljedice toga jeftinije od vaše satnice, zaposlite nekoga ili jednostavno nemojte odradi­ti taj zadatak. Ako nečije usluge možete unajmiti za iznos manji od svoje satnice, učinite to. To uključuje i aktivnosti poput ku­hanja. Možda želite jesti zdrave domaće obroke, no ako nekome možete platiti da ih priprema umjesto vas, učinite to. [78]

Postavite si vrlo visoku aspiracijsku satnicu i držite je se. Treba vam se činiti apsurdno visokom. Ako nije, niste je postavili do­voljno visoko. Koji god iznos da ste odabrali, predložio bih vam da ga povisite. Kao što sam rekao, čak i prije negoli sam se obo­gatio, dugo sam smatrao da mi je satnica 5 000 dolara. Ako iz toga ekstrapolirate godišnju plaću, dobit ćete iznos od nekoliko milijuna dolara.

Ironično je što mislim da sam zapravo i premašio tu satnicu. Ni­sam najmarljiviji radnik na svijetu – zapravo sam prilično lijen. Radim u naletima visoke energije, kad me nešto jako motivira. Kad bih provjerio koliko sam zaradio po radnom satu koji sam uložio, satnica bi mi vjerojatno bila kudikamo viša od one koju sam si postavio. [78]

Možete li objasniti svoju tvrdnju „ako potajice prezirete bo­gatstvo, ono će vam ostati nedostižno”?

Ako uđete u relativni način razmišljanja, uvijek ćete mrziti ljude koji su uspješniji od vas; uvijek ćete im zavidjeti ili biti ljubomorni na njih. Oni će osjetiti vaše osjećaje kad pokušate poslovati s njima. Kad poslujete s nekime, a o njemu imate loše mišljenje ili imate predrasude prema njemu, on će to osjetiti.

Ljudi nagonski, duboko u duši osjećaju što sugovornici misle o njima. Morate se odmaknuti od relativnog načina razmišljanja. [10]

Ako imate negativan stav o bogatstvu, to će vas doslovno spri­ječiti u stjecanju bogatstva, zato što nećete imati ispravno raz­mišljanje, nećete imati pravi duh i nećete se prema drugima odnositi na odgovorajući način. Budite optimistični, budite po­zitivni. To je vrlo važno. Optimisti su dugoročno zaista uspješ­niji. [10]

U poslovnom svijetu mnogi ljudi igraju s nultim zbrojem, a tek šačica igra s pozitivnim zbrojem – i takvi traže jedni druge.

Ustvari, u životu postoje dvije vrste igara koje ljudi igraju. U jed­noj od tih igara cilj je novac. Novac neće riješiti sve vaše proble­me, ali riješit će sve vaše novčane probleme. Ljudi su toga svje­sni, pa žele zarađivati novac.

Međutim, u isto vrijeme mnogi ljudi duboko u duši ne vjeruju da mogu zaraditi novac. Ne žele da se uopće stvara bogatstvo. Zato napadaju cijelo nastojanje kao takvo i govore: „Zarađivanje novca je loše. Ne treba tome težiti.”

Ali ti ljudi zapravo igraju drugu igru, kojoj je cilj status. Pokuša­vaju postići visok status u očima drugih tvrdeći: „Pa meni uopće ne treba novac. I ne želim novac.” Status je vaš položaj u društve­noj hijerarhiji. [78]

Stvaranje bogatstva iz evolucijske je perspektive nedavno nastala igra s pozitivnim zbrojem. Borba za status stara je igra s nultim zbrojem. Oni koji napadaju stvaranje bogatstva često samo teže statusu.

Borba za status je igra s nultim zbrojem. To je vrlo stara igra. Igramo je još otkako smo bili čopori majmuna. Hijerarhijske je naravi. Tko je broj jedan? Tko je broj dva? Tko je broj tri? Kako bi broj tri napredovao i postao broj dva, broj dva mora izgubiti svoj položaj. Stoga je status igra s nultim zbrojem.

Politika je primjer statusne igre. Čak je i sport primjer statusne igre. Kako bi netko bio pobjednik, netko drugi mora biti gubit­nik. U svojoj srži ne volim statusne igre. One imaju važnu ulogu u našem društvu – pomažu nam odrediti tko kontrolira situaci­ju. Ali u biti ih igramo jer su nužno zlo. [78]

Problem je što moraš nekoga poraziti ako želiš pobijediti u sta­tusnoj igri. Zato u životu izbjegavajte statusne igre – pretvorit će vas u ljutitu, agresivnu osobu. Stalno ćete se boriti da porazite druge, a sebi i ljudima koje volite osigurate visok položaj.

Statusne će igre uvijek postojati. Ne možemo ih izbjeći, ali mo­žemo osvijestiti: kad pokušavate stvoriti bogatstvo dok vas net­ko napada, to je zato što pokušava steći status na vaš račun. On igra drugu igru, i to lošiju. To je igra s nultim zbrojem, umjesto vaše igre s pozitivnim zbrojem. [78]

Igrate li glupe igre, osvojit ćete glupe nagrade.

Što je najvažniji savjet mladim ljudima koji tek počinju?

Utrošite više vremena na donošenje velikih odluka. Rano u ži­votu moraš donijeti tri zaista ključne odluke: gdje ćeš živjeti, s kime ćeš biti i što ćeš raditi.

Jako malo vremena posvećujemo promišljanju o vezama u koje ćemo se upustiti. Provodimo toliko vremena na poslu, a tako malo vremena promišljajući kojim ćemo se poslom baviti. Oda­bir grada u kojem ćemo živjeti može gotovo u potpunosti odre­diti smjer našeg života, a tom odabiru pridajemo premalo pa­žnje i vremena.

Savjet jednom mladom inženjeru koji je razmišljao treba li se preseliti u San Francisco: „Želiš li napustiti svoje prijatelje? Ili želiš biti onaj kojeg su napustili?”

Ako ćete u nekom gradu živjeti deset godina, ako ćete se nekim poslom baviti pet godina, ako ćete u nekoj vezi provesti cijelo desetljeće, trebali biste o tim izborima razmišljati godinu ili dvi­je. To su odluke koje određuju tijek života. Te tri odluke zaista su važne.

Recite ne svim smetnjama i oslobodite si vrijeme za rješavanje važnih problema. Ova su tri vjerojatno najvažnija. [1]

Koje biste dodatne korake napravili da se okružite uspješnim ljudima?

Otkrijte u čemu ste dobri i počnite drugima pomagati koristeći se tim vještinama. Pomoć nudite besplatno. Dobro se dobrim vraća. Karma funkcionira jer su ljudi dosljedni. U dovoljno du­gim vremenskim okvirima, privući ćete ono što odašiljete. Ali nemojte bilježiti i računati – ponestat će vam strpljenja ako bu­dete vodili računicu. [7]

Moj stari šef jednom me upozorio: „Nikad se nećeš obogatiti jer si očito pametan, pa će ti netko uvijek ponuditi posao koji je dovoljno dobar.”

Kako ste odlučili osnovati svoju prvu tvrtku?

Radio sam za tehnološku kompaniju @Home Network i pričao sam svima oko sebe – šefu, kolegama, prijateljima – ,,U Silicijskoj dolini danas svi pokreću tvrtke. Čini se da im ide od ruke. I ja ću pokrenuti jednu, ovdje sam tek privremeno. Ja sam zapra­vo poduzetnik.”

… nisam namjerno pokušavao sebe uvjeriti u to. Nije to bilo namjerno, proračunato ponašanje.

To mi je bio samo ispušni ventil, razmišljao sam naglas, bio sam preotvoren. Ali nisam to učinio. To je bilo 1996. godine, kada je pokretanje kompanije bilo mnogo opasniji, teži pothvat. I narav­no, svi su me počeli ispitivati: „Što ti još uvijek radiš ovdje? Zar nisi rekao da odlaziš i pokrećeš svoj tvrtku?” Ili ,,0pa, pa ti si još tu!” Doslovno sam osnovao svoju tvrtku iz srama i nelagode. [5]

Da, svjestan sam da neki ljudi nisu nužno spremni biti podu­zetnici, no dugoročno me zanima kako smo došli na ideju da je ispravno i logično da svatko radi za nekog drugog? To je izrazito hijerarhijski model. [14]