Almanah Navala Ravikanta : o obilju i sreći | Eric Jorgenson

NAUČITE VOLJETI ČITANJE

(Preporuke za čitanje nalaze se u dijelu knjige pod nazivom „Navalove preporuke za čitanje”.)

Iskrena ljubav prema čitanju, kad je se njeguje, pretvara se u sa­svim posebnu moć. Živimo u doba Aleksandrijske knjižnice, u kojem nam je svaka knjiga i svako moguće znanje ikad zapisano dostupno u nekoliko dodira tipke. Postoji obilje mogućnosti za učenje, ali izostaje želja za učenjem. [3]

Čitanje je bilo moja prva ljubav. [4]

Sjećam se bakine i djedove kuće u Indiji. Kao dijete ležao bih na podu i listao djedove primjerke časopisa Reader’s Digests jer nije imao ništa drugo za čitanje. Ovih su dana, naravno, informacije posvuda – bilo tko može čitati bilo što u bilo kojem trenu. Tada štivo nije bilo tako lako dostupno. Čitao bih stripove, priče za djecu, što god bi mi palo u ruke.

Mislim da sam oduvijek volio čitati jer sam zapravo asocijalni introvert. Bio sam izgubljen u svijetu riječi i ideja još od malih nogu. Mislim da je dio toga posljedica sretne slučajnosti da me nitko nikad nije tjerao da čitam određeno štivo.

Mislim da postoji tendencija među roditeljima i učiteljima da djeci kažu: „Čitaj ovo, ali nemoj čitati ono.” Kao dijete pročitao sam mnogo toga što bi se (po današnjim standardima) smatralo fast-foodom za mozak. [4]

Čitaj ono što voliš dok ne zavoliš čitanje.

Morate čitati ono što čitate jer vas zanima. Ne treba vam nikakav drugi razlog. Ne pokušavate ostvariti neku misiju. Jednostavno čitajte jer u tome uživate.

Ovih se dana često zateknem kako ponovno čitam već pročita­na djela, čak i češće nego što čitam nešto novo. Na Twitteru je @illacertus rekao: „Ne želim pročitati sve. Želim samo iznova čitati onih 100 najboljih knjiga.” Mislim da je to vrijedna ideja. Važnije je znati kako identificirati te knjige koje su za vas naj­bolje, jer različite knjige progovaraju različitim ljudima. Tek ih tada možete zaista upiti.

Čitanje knjige nije utrka – što je knjiga bolja, to je polaganije treba upijati.

Ne znam za vas, ali ja imam slabu koncentraciju. Čitam letimi­ce. Čitam brzinski. Preskačem stranice i poglavlja. Ne bih vas znao uputiti na specifične odlomke ili citate u knjigama. Negdje duboko u sebi svejedno ćete ih upiti, i one postaju niti u tkanju vaše psihe. Na neki se način utkaju u vas.

Siguran sam da vam se dogodilo da počnete čitati knjigu i prvi je dojam: „Ovo je prilično zanimljivo. Ovo je jako dobro.” A zatim na pola knjige shvatite: „Pa ja sam ovu knjigu već čitao.” I to je savr­šeno u redu. To znači da ste bili spremni za ponovno čitanje. [4]

Zapravo ne pročitam mnogo knjiga. Započnem ih mnogo, a dovršim tek rijetke, i one zatim tvore temelje mojeg znanja.

Prava je istina da zapravo ne čitam mnogo, u usporedbi s onim što ljudi misle. Vjerojatno čitam jedan ili dva sata na dan. Sa­mim time spadam u 0.00001 % ljudske populacije. Mislim da je to samo po sebi zaslužno za sav moj materijalni uspjeh i za svu inteligenciju koju sam stekao. Većina ljudi ne čita jedan sat dnevno. Većina ljudi, rekao bih, čita minutu na dan ili manje. Stvaranje te navike najvažniji je korak.

Gotovo da nije važno što čitate. S vremenom ćete pročitati do­voljno toga što će vam drastično popraviti život – vaši će vas in­teresi odvesti kamo treba. Baš kao što je najbolja tjelovježba za vas ona kojoj se svakog dana veselite, rekao bih da slično vrijedi i za knjige, blogove, objave na Twitteru, bilo što s idejama i infor­macijama i prilikama za učenje – najbolje je čitati one koje ćete uzbuđeno čitati cijelo vrijeme. [4]

„Dokle god imam knjigu u ruci, ne osjećam se kao da tratim vrijeme.”

Charlie Munger

Svaki mozak drukčije funkcionira. Neki ljudi vole voditi bilješ­ke. Ja se za te potrebe koristim Twitterom. Čitam i čitam i či­tam. Ako dođem do nekog iznenadnog fundamentalnog uvida ili koncepta, Twitter me prisili da ga svedem na tek nekoliko slova. Zatim ga pokušam na Twitteru oblikovati kao aforizam. Zatim me napadnu nasumični ljudi koji mi skaču za vrat i uka­zuju mi na svakojake očite iznimke u odnosu na moju tvrdnju. Zatim pomislim: „Zašto ja ovo uopće radim?” [4]

Isticanje očitih iznimaka implicira da netko ovdje nije pametan – ili vi ili onaj na koga ciljate.

Kad prvi put uzmete knjigu u ruke, tražite li nešto zanimljivo? Kako pristupate čitanju? Otvorite li nasumce stranicu i poč­nete čitati od te točke? Kakavje vaš proces?

Počinjem od početka, no krećem se brzo. Ako mi tekst nije za­nimljiv, počet ću preskakati stranice, ovlaš pregledavati tekst ili brzinski čitati. Ako mi ne zaokupi pažnju u prvom poglavlju na neki značajan ili pozitivan način, odustat ću od knjige, ili barem preskočiti nekoliko poglavlja.

Ne vjerujem u odgađanje zadovoljstva kad je dostupan beskona­čan broj knjiga. Postoji toliko sjajnih knjiga!

Broj pročitanih knjiga statistika je koja služi samo taštini. Što više znate, to ćete manje knjiga pročitati dokraja. Usredotočite se na koncepte koji nude sposobnost predviđanja.

Općenito govoreći, čitam letimično, preskačem poglavlja, tra­žim dio knjige koji će privući moju pažnju. Većina knjiga nudi jedan važan zaključak. (Naravno, ovdje ne govorim o fikciji.) Nude jedan zaključak, izlože ga, i onda vam daju čitav niz pri­mjera, jedan za drugim, i pokušavaju taj zaključak primijeniti kako bi objasnile sve na svijetu. Kad usvojim poantu knjige, ne libim se prestati čitati. Među najprodavanijim knjigama postoje mnoga djela koja bih nazvao pseudoznanošću… Ljudi me pita­ju: „Jesi li pročitao ovu knjigu?” Uvijek odgovorim da jesam, ali zapravo sam možda pročitao dva poglavlja. Shvatio sam poantu.

Ako je autor knjigu napisao kako bi zaradio novac, nemojte je čitati.

Koje prakse slijedite kako biste internalizirali i organizirali podatke koje ste naučili čitanjem?

Objasnite to što ste naučili nekome drugom. Podučavanje vas tjera na učenje.

Nije bitno tko je „obrazovan”, a tko „neobrazovan”. Bitna je razlika između „voli čitati” i „ne voli čitati”.

Što mogu učiniti u idućih šezdeset dana da počnem razmišljati jasnije i neovisnije?

Čitajte velikane matematike, znanosti i filozofije. Ignorirajte svoje suvremenike i vijesti. Izbjegavajte plemensku identifika­ciju. Istinu vrednujte više od društvenog odobravanja. [11]

Proučavajte logiku i matematiku jer kad njima ovladate, neće vas biti strah nijedne knjige.

Ne smije vas biti strah nijedne knjige u knjižnici. Bilo da se radi o matematici, fizici, elektrotehnici, sociologiji ili ekonomiji, tre­bali biste moći uzeti bilo koju knjigu s police i pročitati je. Neke će vam od njih biti preteške. To je u redu – svejedno ih pročitaj­te. A zatim im se vratite i pročitajte ih još nekoliko puta.

Ako vas knjiga koju čitate zbunjuje, ta je zbunjenost slična boli koju osjećate kad vježbate u teretani. Razlika je u tome što vjež­bate mentalnu, a ne fizičku snagu. Naučite se učiti i čitati knjige.

Kad savjetujem „samo čitajte”, problem je u tome što je na trži­štu mnogo smeća. Postoji toliko različitih vrsta autora – gotovo jednako koliko i ljudi. Mnogi od njih pisat će hrpu smeća.

Poznajem mnoge ljude koje smatram vrlo načitanima, ali ne i pametnima. Razlog tome je što su, iako su vrlo načitani, čitali pogrešna djela, i to pogrešnim redom. Prvo su čitali štivo koje je netočno ili slaba verzija istine, i na tome su izgradili aksio­me koji su temelji njihovog pogleda na svijet. Sada, kad naiđu na nešto novo, te nove ideje prosuđuju prema već izgrađenim temeljima. Temelji su ključni!

Budući da se većina ljudi boji matematike i ne može je neovisno kritizirati, previše vjeruju mišljenjima koja se temelje na matematici/pseudoznanosti.

Kad je u pitanju čitanje, neka vaši temelji budu vrlo, vrlo kvalitetni.

Najbolji način da stvorite kvalitetne temelje (a možda vam se ovaj odgovor ne svidi) jest da se držite znanosti i osnova. Opće­nito gledano, rijetke su stvari koje možete pročitati, a s kojima se svi moraju složiti. Malotko će osporavati da je 2 + 2 = 4, zar ne? To je ozbiljno znanje. Matematika je čvrst temelj.

Jednako tako, prirodne su znanosti čvrst temelj. Mikroekonomija je čvrst temelj. Čim se odmaknete od tih čvrstih temelja, u nevolji ste, jer sad ne znate što je istina, a što nije. Posvetite se najviše što možete stjecanju čvrstih temelja.

Bolje je sjajno razumjeti aritmetiku i geometriju nego zavući se duboko u naprednu matematiku. Osnove mikroekonomije mogu čitati cijeli dan.

Još jedan pristup tome bio bi čitati izvornike i klasike. Ako vas zanima evolucija, čitajte Charlesa Darwina. Nemojte početi s Richardom Dawkinsom (iako mislim da je on sjajan autor). Či­tajte ga kasnije; počnite s Darwinom.

Ako želite naučiti makroekonomiju, prvi bi vam korak trebali biti Adam Smith, von Mises ili Hayek. Krenite s prvotnim filozo­fima ekonomije. Ako vas zanimaju komunističke ili socijalistič­ke ideje (što meni nije blisko), počnite čitanjem Karla Marxa. Nemojte čitati suvremene interpretacije koje vam netko proda­je i pokušava objasniti kako bi stvari trebale izgledati.

Ako na izvornim izdanjima izgradite svoje temelje, trebali biste imati dovoljno jasan pogled na svijet i shvaćanje da vas nijedna knjiga neće moći uplašiti. Nakon toga možete jednostavno učiti. Ako postanete stroj za neprestano učenje, nikad vam neće ponestati ideja kako zaraditi novac. Uvijek ćete moći predvidjeti trendove u društvu, gdje se skriva vrijednost, kakva je potra­žnja, a naučit ćete i kako se informirati. [74]

Kako biste jasno razmišljali, morate razumjeti osnove.

Ako napamet učite napredne koncepte, a niste u stanju po potrebi doći do njih derivacijom, izgubljeni ste.

Živimo u doba Twittera i Facebooka. Hranimo se mudrošću u malim, duhovitim formatima, a takvo je znanje zaista teško upi­ti. Modernim je ljudima teško čitati knjige jer smo se navikli na kratke formate. U nama se sukobljavaju dvije suprotstavljene obuke.

Naša se koncentracija raspala jer nas cijelo vrijeme bombardi­raju informacijama. Želimo preskočiti, skratiti, doći ravno do poante.

Zbog Twittera sam postao lošiji čitatelj, ali mnogo bolji pisac.

S druge strane, od rane dobi uče nas da dovršimo knjige koje čitamo. Knjige su svetinja – kad u školi dobijete za zadaću proči­tati knjigu, morate je pročitati do kraja. S vremenom zaboravlja­mo kako čitati knjige. Svatko koga znam zapeo je na nekoj knjizi.

Siguran sam da ste i vi negdje zapeli. Na 332. stranici ste, ne mo­žete dalje, ali znate da morate dovršiti knjigu. I što ćete onda učiniti? Odustat ćete od čitanja na neko vrijeme.

Za mene je odustajanje od čitanja bilo tragedija. Odrastao sam na knjigama, zatim sam se prebacio na blogove, pa nakon toga na Twitter i Facebook, i naposljetku sam shvatio da više ništa ne učim. Samo sam cijeli dan konzumirao male obroke dopamina. Dobivao sam dozice dopamina od 140 znakova. Objavio bih nešto na Twitteru, a onda provjeravao tko je dijelio moje objave. To je zabavan i lijep osjećaj, ali ništa više od igre koju sam igrao.

Shvatio sam da se moram vratiti čitanju knjiga. [6]

Znao sam da je to vrlo ozbiljan problem jer se moj mozak već naviknuo provoditi vrijeme na Facebooku, Twitteru i drugim mjestima gdje informacije dolaze u malim, lako probavljivim zalogajima.

Osmislio sam trik: počeo sam tretirati knjige kao nasumične blogove ili objave na Twitteru. Nisam osjećao obvezu da dovr­šim knjigu. Ovih dana, kad mi netko spomene knjigu, odmah je kupim. U bilo kojem trenutku čitam između deset i dvadeset knjiga. Jednostavno ih listam.

Ako mi knjiga postane dosadna, preskočit ću nekoliko strani­ca. Katkad počnem čitati knjigu od sredine jer mi neki odlomak zapne za oko. Onda nastavim čitati od te točke, i ne osjećam baš nikakvu obvezu da dovršim knjigu. I odjednom su se knjige vra­tile na moj popis čitanja. To je divno, jer knjige sadrže drevne mudrosti. [6]

Kad rješavate problem: što je problem stariji, to je starije i rješenje.

Ako pokušavate naučiti voziti automobil ili upravljati zrakoplo­vom, čitajte tekstove napisane u moderno doba jer to je problem koji je nastao u moderno doba, pa ćete tu pronaći i rješenje.

Ako rješavate stari problem, kao što je kako održati tjelesno zdravlje, kako ostati miran i spokojan, koji su sustavi vrijedno­sti dobri, kako graditi obitelj i slična pitanja, starija su rješenja vjerojatno bolja.

Bilo koja knjiga koja je preživjela dvije tisuće godina prošla je kroz filtar brojnih ljudi. Opći će principi vjerojatno biti istiniti. Želim se vratiti čitanju takvih knjiga. [6]

Znate onu pjesmu koju si ne možete izbiti iz glave? Sve misli funkcioniraju na taj način. Pazite što čitate.

Miran um, zdravo tijelo i kuća puna ljubavi.

Te se stvari ne mogu kupiti.

Njih se mora zaslužiti.