Almanah Navala Ravikanta : o obilju i sreći | Eric Jorgenson

ODLUČITE IZGRADITI SEBE

Najveća nadnaravna moć je mogućnost da sami sebe promijenite.

Koja je najveća pogreška koju ste učinili u životu i kako ste se od nje oporavili?

Učinio sam čitav niz pogrešaka koje mogu smjestiti u istu ka­tegoriju. Te su mi pogreške postale očite tek naknadno, kad se čovjek zapita: s trideset godina, koji biste savjet dali sebi s dva­deset godina? A s četrdeset godina, koji biste savjet dali samom sebi s trideset godina? (Možda se to u mlađoj dobi može raditi i svakih pet godina.) Sjednite i razmislite: „U redu, što sam radio 2007. godine? Kako sam se tada osjećao? Što sam radio 2008. godine? Kako sam se osjećao? Što sam radio 2009. godine? Kako sam se osjećao?”

Život će uvijek ići svojim putem. Bit će dobrih i loših iskustava. Većina toga zapravo ovisi samo o vašoj interpretaciji. Rodite se, doživite niz osjetilnih iskustava, i onda umrete. Način na koji ta iskustva interpretirate ovisi o vama, a različiti ljudi interpreti­raju situacije na različit način.

Zapravo, volio bih da sam učinio sve isto, ali s manje emocija i manje bijesa. Najpoznatiji je primjer sljedeći: kad sam bio mla­đi, osnovao sam tvrtku. Tvrtka je bila uspješna, ali ne i ja, pa sam tužio neke ljude koji su za to bili odgovorni. Ishod je bio dobar za mene i sve je završilo dobro, ali u meni je ostalo mnogo tjeskobe i ljutnje.

Danas bih izbjegao tjeskobu i ljutnju. Samo bih tim ljudima re­kao: „Gledaj, ovo se dogodilo. Ja ću poduzeti sljedeće. Tako ću to učiniti. Ovo je fer. Ono nije bilo fer.”

Shvatio bih da su ljutnja i emocije goleme, potpuno nepotrebne posljedice. Pokušavam naučiti lekciju iz toga i učiniti stvari koje smatram ispravnima, ali bez ljutnje i s vrlo dugoročnom per­spektivom. Da te situacije promatram iz dugoročne perspektive i uklonim emocije, ne bih ih više smatrao pogreškama. [4]

Opet, navike su sve – sve što jesmo. Usvajamo ih od malih nogu, uključujući kako ići na zahod, kada plakati, a kada ne, kako se smiješiti i kada se ne trebamo smiješiti. Sve to oblikuje naše na­vike – ponašanje koje naučimo i integriramo u sebe.

Kako starimo, postajemo spoj tisuća navika koje cijelo vrijeme podsvjesno održavamo. Imamo malo veće mentalne sposobno­sti za rješavanje novih problema. Ali postajemo naše navike.

To sam osvijestio kad mi je trener propisao dnevnu rutinu vjež­banja. Nikad prije nisam vježbao svakog dana. To je lagana tjelovježba. Nije prenaporna za tijelo, no vježbao sam je svakog dana. Shvatio sam koliko me preobrazila na fizičkoj i mentalnoj razini.

Da biste imali duševni mir, prvo morate imati tjelesni mir.

Iz toga sam naučio sve o moći navika. Osvijestio sam da su navi­ke najvažnije. U svakom trenutku nastojim usvojiti neku dobru naviku ili osloboditi se neke loše. No za to treba vremena.

Kad netko kaže: „Želim biti u dobroj formi. Želim biti zdrav. Trenutno sam izvan forme i debeo sam.” Pa, ništa održivo ne može se dogoditi u tri mjeseca. Za takvo što je potrebno putova­nje od barem deset godina. Svakih šest mjeseci (ovisno o tome koliko ste brzi) možete prekinuti lošu naviku ili usvojiti neku dobru. [6]

Krishnamurti govori o unutarnjem stanju revolucije. Uvijek tre­bate iznutra biti spremni za potpunu promjenu. Kad god kaže­mo da želimo nešto iskušati ili pokušati usvojiti neku naviku, zapravo smo kukavice. Sami sebi govorimo: „Sad ću si kupiti još malo vremena.” Ustvari, kad nam emocije kažu da nešto želimo učiniti, mi ćemo to i učiniti. Ako želite prići lijepoj djevojci, ako želite popiti piće, ako nešto zaista želite, jednostavno ćete to učiniti.

Kad kažete „učinit ću ovo” ili „učinit ću ono”, zapravo to samo odgađate. Sami sebi dajete izlaz. Ako ste samosvjesni, barem možete pomisliti: „Govorim da ovo želim učiniti, ali to nije isti­na, jer da to zaista želim učiniti, jednostavno bih to učinio.

Obvežite se odlukama javno, pred dovoljno ljudi. Primjerice, ako želite prestati pušiti, samo morate svima koje poznajete reći: „Prestao sam pušiti. Uspio sam. Obećajem.”

Samo to morate učiniti. Samo naprijed, zar ne? No većina nas kaže da nismo još spremni. Znamo da se ne želimo javno obve­zati. Važno je da budemo iskreni prema sebi i kažemo: „U redu, nisam spreman prestati pušiti. Previše to volim i bit će mi teško odreći se toga.”

Umjesto toga kažite: „Postavit ću si razumniji cilj. Smanjit ću broj cigareta koje svaki dan popušim na ovaj broj. Na to se mogu javno obvezati. Radit ću na tome tri do šest mjeseci. Kad postignem cilj, napravit ću idući korak, umjesto da se živciram zbog toga.”

Kad zaista budete spremni za promjenu, promijenit ćete se. No većina nas ne želi se zaista promijeniti – još uvijek sebi ne želi­mo priuštiti tu bol. Barem to prepoznajte, budite toga svjesni, i zadajte si manju promjenu koju zaista možete provesti. [6]

Nestrpljivo s djelovanjem, strpljivo s rezultatima.

Što god želite učiniti, učinite to. Zašto čekati? Nećete postati ni­šta mlađi. Život vam prolazi. Nemojte ga provesti u iščekivanju. Nemojte se kretati naprijed-nazad. Nemojte raditi nešto što do­ista nije dio vaše misije.

Sve što želite postići, postignite što brže možete a da to odradi­te temeljito i da tome posvetite punu pažnju. Međutim, morate biti strpljivi dok očekujete rezultate jer se radi o kompleksnim sustavima i brojnim ljudima.

Tržištu treba dugo da prigrli nove proizvode. Ljudima treba mnogo vremena da se naviknu na suradnju s drugima. Dobrim proizvodima treba vremena da se oblikuju, dok ih dotjerujete, dotjerujete i dotjerujete. Budite nestrpljivi s djelovanjem, a str­pljivi s rezultatima. Kao što je Nivi rekao, inspiracija ima rok tra­janja. Kad imate inspiraciju, istog trena djelujte. [78]