Divovski koraci | Krešimir Pintarić
ČVRSTO SAM UVJEREN DA INTELIGENCIJA NEMA NAROČITA UTJECAJA NA OBLIKOVANJE ČOVJEKOVIH STAVOVA
Josip je moj prijatelj.
Josip je dobar čovjek.
Josip je inteligentan čovjek.
vrlo dobar i vrlo inteligentan.
ali.
Josip je čovjek
koji mora biti u pravu.
Josip je čovjek
koji misli da su njegovi stavovi općeprihvatljivi.
Josip je čovjek
koji uporno oblikuje javno mnijenje.
ali.
nisam ja nikakva javnost.
ne dam se oblikovati.
gunđati volim.
proturječiti također.
jebe mi se za općeprihvatljivost
bilo čega.
priznajem da mi ne smeta
ako sam u pravu
iako mi je važnije
gunđanje
kao takvo.
dakle.
recimo da nas pet-šest pije u nekoj birtiji.
Josip
potpuno neisprovociran
kaže da je nedavno
upoznao Maju Blagdan
i da se ispostavilo kako je ona
jedna sasvim
pametna zabavna inteligentna
osoba.
na to mu kažem da sam nedavno
gledao nekakav interview s Majom Blagdan
i da je bila odjevena
i da se ponašala
kao da je femme fatale.
kažem mu da
ukoliko izgledaš kao Maja Blagdan
nije nimalo
pametno zabavno inteligentno
tako se odijevati
i ponašati.
Josip kaže da to nema veze
s pravom Majom Blagdan
i da je na to prisiljena
jer je njezino ponašanje u javnosti
utvrđeno ugovorom.
na to mu kažem da mislim da nije
pametno zabavno inteligentno
potpisati takav ugovor.
Josip odmahuje rukom
i kaže da ja ništa ne razumijem.
onda se naginje prema meni
i kaže da je Maja za to dobro plaćena.
svima je jasno
da pasji skot
aludira na moj bonitet.
a meni je jasno da novci nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa
zabavnošću pameću inteligencijom
kao i da mnoge druge stvari
nisu u bilo kakvim vezama
s bilo čim.
ali odustajem od toga da dokazujem
tako očiglednu stvar.
prelazim na upravni govor.
pitam:
daš li se jebat’ u dupe za novac?
odgovara:
to nije isto.
pitam:
koja je razlika između jebanja u dupe
i jebanja u mozak?
odgovara:
ti mi reci kada si tako pametan.
trenutak šutim
i promatram ostale:
kučkini sinovi su
već poslovično
na njegovoj strani.
pomislim:
šteta što nema Boga.
pomislim:
dobro.
teatralno pogledam strop
duboko uzdahnem
i kažem:
možda je u dupe
fino.
Sadržaj
UVODNA PJESMAILI
BORBA PROTIV ZABORAVA:
TEORIJA & PRAKSA
NEŠTO O NJOJ
ILI
KAKO KREŠIMIR PINTARIĆ ZAMIŠLJA LJUBAVNU POEZIJU NA KRAJU XX. STOLJEĆA, KOJA NE MORA, NUŽNO, IZAZVATI POMOR MEĐU ČITATELJSTVOM
prva
druga
treća
četvrta
peta
šesta
sedma
osma
deveta
deseta
jedanaesta
dvanaesta
trinaesta
REBEKA NEĆE UMRIJETI
ILI
KAKO KREŠIMIR PINTARIĆ ZAMIŠLJA POEZIJU KOJA, AKO NIŠTA DRUGO, OPRAVDAVA SVOJ NASLOV
Pripovijest
Moramo biti bez iluzija o tome da možemo biti bez iluzija
Čvrsto sam uvjeren da inteligencija nema naročita utjecaja na oblikovanje čovjekovih stavova
Trenutak pravog osjećaja
Najbolje godine mog života
Zanošenje
Subota
Dogovor
Sve je bilo u redu dok nisu ubili psa
Što se dogodilo
Yo la tengo!
Savršeni zvučni zid za Krešinih devet minuta i šest sekundi vječnosti
Ono što sam prešutio
Uspostavljanje ravnoteže
Klub boraca
Što je Danijel Dragojević rekao
Izaberi život
Napad podvodnim bombama
JOŠ NEŠTO O NJOJ
ILI
KAKO KREŠIMIR PINTARIĆ ZAMIŠLJA OTAVU
prva
druga
treća
četvrta
peta
šesta
sedma
zaključna napomena
ZAKLJUČNA PJESMA
ILI
SLOBODNI STE POVJEROVATI BILO ŠTO
NAKON ZVUČNOG SIGNALA MOŽETE OSTAVITI PORUKU
Impresum