Divovski koraci | Krešimir Pintarić

YO LA TENGO!

 

budilica je zazvonila poslije pola pet.
ustao sam
odvukao se do kuhinje
stavio vodu za kavu
a onda otišao u kupatilo.
ispišao sam se
oprao ruke
umio.
rukom pokušao srediti kosu.

voda je u međuvremenu prokuhala
i proizvodila onaj specifični metalno-vodeni zvuk.
sasvim se dobro uklapao u glasanje
nekakvih ptičurina
koje su se smjestile u krošnje drvoreda ispred zgrade.
napravio sam dvije jače kave s mlijekom
i otišao u Domagojevu sobu
noseći obje šalice u lijevoj ruci
a desnom se odgurujući od zida.
bio je – relativno – budan.
pružio sam mu onu u kojoj je bilo šećera
i rekao:
mrzim formulu.
primio je šalicu s obje ruke
i rekao:
jebat ću ga ako ne pobijedi.
pokazao sam mu srednji prst slobodne ruke
i rekao:
zašto ne počneš odmah?

dok smo čekali početak utrke
i srkali kavu
Domagoj se okrenuo prema meni
i rekao:
oraspoloži me.
kako bih to mogao učiniti?
upitao sam.
ne znam
smisli nešto
odgovorio je.
trenutak sam razmišljao:
sjeti se onog ludog pornića
koji smo gledali prošli tjedan.
što s njim?
upitao je.
pa ona scena s lubenicom
odgovorio sam.
nasmijao se.
to je bilo stvarno dobro.

kada je počeo obavezni blok reklama prije utrke
ustao sam
i otišao obući džemper.
čak sam u kuhinji stavio ruke pod mlaz tople vode.
kroz šum vode sam čuo da Domagoj nešto dovikuje.
zavrnuo sam slavinu
i viknuo:
ŠTO!?
daj još nešto
dovikivao je iz sobe.
rekao sam
jebi se
i ponovno odvrnuo slavinu.

nakon završetka utrke
Domagoj se izvalio na krevet
zatvorio oči
rekao
dobro jutro
i zaspao.
otišao sam u svoju sobu
i učinio isto.

oko podneva sam se probudio.
nisam imao nikakvog pametnog posla
pa sam ustao reda radi.
u stanu je – doslovce – vladala tišina.
i to ne bilo kakva
nego nedjeljna.
pomislio sam da ću se bolje osjećati nakon tuširanja
ali sam pogriješio.
onda sam skuhao kavu
i gledao kroz kuhinjski prozor.
nije se moglo ništa vidjeti.
rekao sam samo jednom
nedjelja.

kada se Domagoj probudio
pridružio mi se.
to mi je privremeno popravilo raspoloženje.
nakon nekog vremena je ustao
i rekao da ide u sobu čitati.
rekao sam
u redu
i ostao sjediti u kuhinji.
to nije bilo dobro.
svakim trenutkom osjećao sam se sve sjebanije.
onda sam nazvao ženu da joj kažem da je volim.

u vrijeme ručka sam umjesto gladi osjetio paniku.
uletio sam Domagoju u sobu
i povikao:
čovječe
meni je sutra prvi dan na poslu.
on je gledao nešto na TVu
i nije ničim odavao da me je čuo.
onda je ipak rekao:
što sad?
idemo na pivo
rekao sam.

u Princu smo sjeli za šank
i naručili pivo.
polako smo ga ispijali
pušili
i razgovarali o bilo čemu.
oko pet sam bio već prilično pripit
pa sam rekao Domagoju
da je bolje da odmah krenemo
ili neću izaći na vlastitim nogama.
vani se već bio spustio mrak.

kada smo stigli u stan
otišao sam u svoju sobu
i zatvorio vrata za sobom.
stavio sam blue line swinger na REPEAT
i poglasnio.
sjedio sam na krevetu
u potpunom mraku
i pušio
cigaretu za cigaretom.
Isuse
zašto ne mogu jednostavno pisati poeziju?

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.