Divovski koraci | Krešimir Pintarić

SAVRŠENI ZVUČNI ZID ZA KREŠINIH DEVET MINUTA I ŠEST SEKUNDI VJEČNOSTI

 

čim su se svjetla upalila
Krešo me presreo svojim vratite-nam-novce pogledom.
znao sam da se ovaj gubitak novca
može nadoknaditi jedino
dodatnom potrošnjom.

Princ ili kod mene?
upitao sam.
Princ
odgovorio je.

nakon trećeg piva
već je bio izrazito dobre volje.
nagnuo se prema meni
pokucao me po glavi
i rekao:
ti si jedina osoba koja kada kaže
Pintariću
ne misli ništa loše.
poželio sam mu reći
nemoj biti tako siguran
ali sam samo naručio
još jednu rundu.

nakon šestog piva
prešao je na tequilu.
kada sam ga upitao
zašto?
rekao je da mrzi sedmo pivo.

nakon treće tequile
bio je definitivno pijan.
nagnuo se prema meni
uhvatio me za nadlakticu
i upitao:
sjećaš li se kada smo uzeli
jabuku?

nepotrebno pitanje.
i on je to dobro znao.

sjećaš se da je mene zadnjeg opralo? vi ste svi već bili pukli
a meni apsolutno ništa. skoro sam vas počeo mrziti. mislim
znam da mora i mene ako je vas
a opet
i ne mora.
onda si pustio
LOVELESS
poglasnio koliko je išlo. prvo sam pomislio: ovo nije dobra ideja. bio sam u krivu. dok je svirao only shallow
još uvijek ništa. kada je počela loomer
jabuka se počela igrati mojim rukama i nogama. prvo je ohladila šake i stopala. pa polako ostatak ekstremiteta. uostalom
znaš dobro taj osjećaj.
loomer je svakim trenutkom zvučao sve čudnije i bolje. sekunde su se počele otezati. uskoro sam bio hladan i znojan.
iz utrobe su mi izbijali valovi topline. znao sam: to je to: sad će.
prestao sam disati. i počinje touched. pomislio sam: i više od toga: minuta u kojoj se ona hladnoća pretvara u sreću i ljubav.
predmeti postaju meki i poznati
granice propusne.
onda sam duboko udahnuo i pogledao vas: bili smo mi
najbolji mi
toliko da više
nismo
to
here
knows
when
čista
jebena
sreća
čista
jebena
ljubav
o
oooooooooooo
my
bloody
val
en
ti
n
e