Divovski koraci | Krešimir Pintarić

TREĆA

nisam imao u planu
ništa zabavnije
za tu večer
– kao ni za bilo koju drugu –
pa sam odlučio
dopustiti joj
da se ukopa
do kraja.

kako to misliš?
pitam.

tako.
nedostaju nam
riječi
kaže.

pokazujem joj rukom
da slobodno uđe u
podrobniju
razradu.

na Islandu postoji
preko dvadeset izraza
za pijanstvo
što je sasvim dovoljno
da se pokriju sve faze
i svi oblici
pijanstva
kaže.

ispija ostatak gin tonica
i dodaje:
a to je sasvim u redu
budući da ljudi tamo
neprestano piju.

da sam malo prisebniji
već bih izvukao
nekakav zaključak
na osnovi
njezine brbljavosti.

odakle ti to?
pitam.

ona pogledom
traži konobara
i ne sluša me.

HEJ.

nisam siguran smije li se uopće
u situaciji kao što je ova
upotrijebiti izraz
razgovor.

vučem je za rukav.
ona samo kaže:
ha?

mrzim ponavljati pitanja.

zar želiš reći
da se ovdje
malo pije?
pitam.

stavlja mi ruku na potiljak
i nježno me privlači k sebi.
usnama mi dodirne
ušnu resicu
i povjerljivo-zagonetno-maznim
glasom mi kaže:
zamisli koliko se pije
na Islandu.