Divovski koraci | Krešimir Pintarić

ŠTO JE DANIJEL DRAGOJEVIĆ REKAO

kada je snimanje bilo gotovo
Dragojević nas je – Krešimira
Zlatka
i mene –
pozvao na kavu.
mislim da sam uspio
izgledati relativno normalno
iako sam bio izrazito živčan
i temeljito neispavan.
drugim riječima:
potpuno nesposoban za bilo kakav razgovor.
nadao sam se da će to biti protumačeno kao šutljivost
a ne kao nepristojnost.

kada sam se vratio kući
odmah sam legao u krevet.
unatoč umoru
nisam mogao zaspati.
neprestano sam se prisjećao dijelova razgovora.
nakon nekog vremena sam popustio:
ustao sam iz kreveta
sjeo za stol
i odlučio zapisati što je Danijel Dragojević rekao.

rekao je
pametan čovjek se ne boji
gluposti.

rekao je
strah od gluposti je uvijek veći
u manjim sredinama.

rekao je
najteže je napisati pjesmu
koju svatko može napisati.

rekao je
u većini tekstova naših autora nedostaje stvarnosti
a to je zato što je na ovim prostorima ima jako malo.

rekao je
sasvim je normalno da čovjek osjeti dosadu
kada počne čitati književnu kritiku.

rekao je
uspjeh nije nešto čemu bismo trebali
težiti
rekao je.

u jednom trenutku sam osjetio da bih mogao zaspati
pa sam se vratio u krevet.
zatvorio sam oči i vidio
Dragojevića Krešimira Zlatka i sebe
kako sjedimo za stolom:
oni izgledaju kao tri normalne osobe koje razgovaraju uz kavu
a ja pijem svoju kavu
i pušim – jednu za drugom – Zlatkove cigarete.
onda sam se sjetio intervjua koji je Peter Bogdanovich
snimio s Johnom Fordom
i bezglasno se nasmijao.
nakon toga
slika je počela polako nestajati
i trenutak prije nego ću zaspati
čuo sam neki poznati glas kako kaže
Danijele
osuđen si na strpljenje.