Divovski koraci | Krešimir Pintarić

TRINAESTA

nešto o čemu bih zapravo trebao šutjeti:
iako je volim
to me ne sprečava da gledam druge žene.
da ne bude nesporazuma
naglašavam:
gledam.

ja mislim da je to sasvim u redu
ali ona se ne slaže sa mnom.
objašnjavam joj: ako te volim
to ne znači da mi se sve druge žene gade.
muškarci jednostavno vole vidjeti lijepu ženu
i po tom se pitanju
ništa ne može učiniti.
ona samo zatvori oči
i počne preglumljeno duboko disati.
kao da sam je upravo pokušao ubiti
izrekavši najveću glupost na svijetu.

ne pokušavajte ženi objašnjavati ovakve stvari.

kaže: mogu shvatiti da gledaš druge žene
dok nisi sa mnom
ako uopće ostaješ samo na tome
ali ti si toliko bezobrazan da ih gledaš
i kada si pored mene.

u pravu je: bezobrazan sam.

bilo kako bilo
meni je veći užitak
gledati druge žene
dok je ona u blizini.
ako vidim nešto žensko
vrijedno podrobnijeg razgledavanja
kažem da idem pročavrljati
s ovim ili onim
pa tijekom razgovora
svu pažnju usmjeravam
na periferni vid.

to mi pričinjava znatnu ugodu
ali je najčešće
pogubno
za razgovor
koji vodim.

u jednom trenutku postanem svjestan
da ona prolazi pored mene
i da mi nehajno
onim savršeno mirnim
nije-ništa-važno-ali-da-te-podsjetim glasom
dobacuje:
rekla sam ti da ne gledaš druge žene životinjo.

ne znam zašto ali mislim da me voli.