Divovski koraci | Krešimir Pintarić

NAPAD PODVODNIM BOMBAMA

vratio sam se s posla u šest sati
i Domagoj je već bio otišao u Osijek.
na štednjaku je stajao poklopljen tanjur i poruka.
na samoljepljivom papiriću je pisalo:
jedi s uskličnikom.
i tebi sretan put
rekao sam papiriću
zgužvao ga
i bacio u pepeljaru.
bio sam tako umoran i izgladnio da mi nije bilo do hrane:
da sam imao snage
osjećao bih zahvalnost.
ovako sam samo skuhao kavu
otišao u sobu
i uključio televizor.
na drugom programu je bio dokumentarac o pomorskim bitkama
za vrijeme II. svjetskog rata.
neki tip prekriven paučinom je pričao
kako je za jednog američkog napada podvodnim bombama
htio smiriti posadu
pa je sjeo na svoje zapovjedno mjesto
uzeo knjigu
i pravio se da čita.
za to vrijeme su oko podmornice odjekivale zaglušujuće detonacije
i on je osjećao kako mu se odjeća topi znojem.
a onda mu je prišao njegov zamjenik
i upozorio ga da knjigu drži naopako.
ugasio sam televizor
i sjedio nekoliko minuta u tihoj i polumračnoj sobi.
zatim sam na stolić odložio praznu šalicu
i pomaknuo se na rub dvosjeda
spreman za skok.
kapetane
rekao sam poluglasno
te detonacije nikada ne prestaju.