Clown | Milko Valent

izrezbareno-pisano

20.

 

Oho!?!

Mačji šum tenisica. Mirno podneblje drvoreda i osjećaj snage u nogama. Clown je hodao ne zastajkujući. Drveće razigra sjene na njegovom čelu.

Autobusna stanica. Clown stoji u lokvi, a umnoženo sunce titra na površini. Dolazi autobus.

 

* * *

“Moram napisati, obećao sam i sebi i drugima. Zamisli, kakav razlog! A ako ne uspije? Ma što, nije važno, važno je nešto drugo… moram uspjeti… eto, već imam naslov… Clown… i zamisao prvog poglavlja.”

 

* * *

Clown mirno odloži izrezbarenu lulicu. Zamišljen, ludo sabran oko svojih ostvarenih točaka, sporom kretnjom privuče jedan list papira i crni flomaster. Dugo je promatrao bjelinu prazne plohe, dok je noć ljuljala grad u svojim pohotnim tihim raljama. Čekao je. Ukočen i napet. Samo su njegove zjenice grubo i željno svrdlale bijelu prazninu. Dugo, dugo… A onda, u halapljivom srhu baci se na papir i crnim flomasterom zagrebe velika crna slova: NAUČIO SAM VOLJETI SVJEŽU GRUDU I NEDODIRLJIVI KRISTAL.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.