Clown | Milko Valent

12.

 

Žute tipke (psiho-ksilofon)

“Od dolaska u bolnicu postupno sam silazio u svoje vrijeme; gubio sam osjećaj za uzročni slijed vanjskog vremena, propisanog vremena. Dani i noći survavali su se u živo ljepljivo blato, u bogatu gnjecavu smjesu moje neistražene pozadine; ta pozadina, podrumsko prebivalište, htjela je mojim podstrekom izazvana pružiti svoje pipke ljepote, rugobe; svoje neobuzdane tamnosti htjela je pojasniti do zaprepaštenja i radosti svoje mogućnosti, htjela je prkosno opažati sebe i raskrinkati ono što je nju predstavljalo na površini kao lažno ja; svoju dresiranu obrazinu, svoj privid, svoju masku htjela je strgnuti i odbaciti snažnim upečatljivim gestama kao otrcanu maskenbalsku odjeću. Odbacivanje: to su njezini izleti u sebe. A svaki izlet samo je djelić opsežnih priprema za putovanje koje je neminovno, takvo putovanje koje predstoji kao jedina mogućnost cjelovitog pročišćenja nje same.”

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + +

kad ja kažem na primjer da je moja duša sastavljena od daščica ili da su moja stopala lutajući ksilofon… vidim nisu baš sasvim uvjereni jer oni ne mogu iskreno smatrati da jesam ono što ja kažem da jesam oni to tako eh jer promatraju me već a priori klinički i to sam rekao bijelom štenetu u oči iako je on još najnapredniji ne može shvatiti bolje reći ne može prihvatiti da sam ja lobačevski a u jednoj fazi stvarno sam to i bio i da sam euklidovoj geometriji dao po nosu pa je porebarke oljuštio pa taj peti pun problema postulat taj peti postulat pokazao sam apsurdnim jer da je maestro euklid ipak mislio da je zemlja ravna ploča zamisli ti nakaradne li ideje pa mu eto šepa stvar i tako sam eto im omogućio i geodeziji da se razmaše što prije nije bilo moguće a oni su me i prije ne znam koliko dana vodili kao borisa clowna a ja zar ne borise a ja sam disao miris ruske stepe i bio tužan jer mi je umro sin a to nije sve čudim se i sam tim ljudima da misle da sam infantilan ako igram sam sa sobom ili s nekim drugim u mojem tijelu dakle ako igram igru staru zvanu go ili šah to su ljudi bez mašte oni vide jedno tijelo kako igra da da a ne vidi da zapravo nas dvojica igramo a bojice prše i figurice skaču po poljima i po šumama i gorama što sam htio da kažem nije to nikakav isključivo asocijativni niz kao ta čuvena asocijacija proizvođača kažimo i to ja sam ili neko u meni veliki ljubavnik svoje majke na izvjestan način i u jednom podužem nekom vremenu i bio njoj je bilo lijepo a kako i ne bi mlad prpošan kurat izdržljiv i što sve ne oni kažu ona je ubijena ili poginula u saobraćanju s ljudima ili u prometnoj nesreći zar to ima ima li to bog te pitaj kakve veza sa našim prekrasnim općenjima hajte molim vas incest je samo riječ i ništa više a ljubav to je tek nešto drugo često se razljutim na njih i njihove grupne radne terapije vičem prijetim psujem sve što znam jučer sam rekao njima pazite se kada ja izađem iz ove žutofasadne ljepote ja ću napisati roman o svemu svemu svemu što se i što se nije ovdje događalo ja ću ga napisati vi ne znate s kime imate posla ja sam profesor književnosti u miru pa makar sam i obični profesor ja ću napisati roman o tome pa kud puklo da puklo iako to se zna ni jedan jedincati profesor ne može napisati pismo a kamoli roman ali ja hoću jer moram vas opisati kao pingvine u crno bijeloj tehnici roman i neće biti bogznašto nikad ne znam piše li se ovo sastavljeno ili razmaknuto bo ga mu ali ću reći istinu da ste hulje koje ne dopuštate da čovjek bude miran u utočištu već ga a tu moram biti prost i jednostavan zajebavate je li tako ako malo viče buči pljuje što je pazi ovamo kako bi rekao učitelj nastavnik kemije matanić vidimo se u kazalištu tu i tamo sad je u penziji pa ima vremena za kulturu stalno mi bježi što sam htio reći ah da pazi ovamo kako bi rekao učitelj i nastavnik kemije a to sam već imao i ako malo buči viče kao što sam ja to jučer prekjučer sutra preksutra a bogami i danas onda vi hulje šiknete što i kako kažu u mom kvartu šiknete čovjeku 25 miligrama libriuma pa nek se jebe kako zna i umije da potisnete kako kažete tamo u vašim glupim knjižicama da mu potisnete halucinacije i agresije hm hm i da ga pazi ovamo oslobodite tjeskobe i napetosti a što tikvani ako on želi biti baš to što vi uništavate ako želi tražiti svoj put eh fuj čujete li ljudi moji ako me baš želite ugodno iznenaditi da da da ja to i cijenim ako želite iznenaditi me miligramima nekim u lijepim i raznovrsnim dezenima ili još bolje mikrogramima pa u nedjelju barem ne znam ni kad je koji je danas datum poslije ručka fino recimo 180 mcg sinteze alberta hoffmanna iz 1938 pa da plovimo plovi barka duboko je more a plovidba sve do ponedjeljka ujutro orient express atlantida paleta raja za povlaštene turiste hali hali kakvima se smatramo a ovako sirotinja teška teško da ćemo dogurati do aristokracije ortodoksnih putnika jer situacija je slična onoj u stanogradnji i stambenoj politici uopće kakav pravi putnik acidhead morao bi prevrnuti cijelu zemlju da postaneš kiseli frajer hajte hajte a tko bi radio stvarao budžet majke mu je li tako ili ili što vi mislite tikvani eh da da onaj koji je ukusio i okusio crvene rajčice raja da će oh ma nemoj jesti suhi kruh od sedam do tri nije lud ne želi vam zato biti drug otkud ovo baš si sentenciozna duša kako rekoh pa u nedjelju ili petak nije važno ako nas ili ako vi mene želite ugodno iznenaditi to nije teško ne gladiti me peruškom po guzici ne ne to su intimne ubi bože neprekidno boga spominjem nije dobro poslije ručka ili večere iznesite desert makar i jednu krišku od čarobne glavičice kaktusičića pa da vidiš što je blago sierra madre kada žvačeš a ne ne oni trankvilizeri ali ništa zato ti bi desert prvo da namirimo žitarice kruha kruha a ne ovo ono simo tamo lijevo desno pričaj mi ipak o njoj pričaj mi o njoj prijatelju o kriškama što daske znače o svemu i reci samo riječ i ozdravit će duša moja i tako ja svaki dan nama gužva košulje čvrste rešetke da da ima i toga one su tu ako treba sve je to zatvoreni trakt ljepota vraga kad je tako dobivam i zatvorenu stolicu ne mogu se odati obredu užitka najobičnijeg s budi pristojan borise ovo je javna ustanova među ljudima si hm onda dobro najobičnije defekacije jesi li sada zadovoljan napisat ću veliko poglavlje o tebi u romanu pazi pazi štene moje malo a od zatvorene stolice samo je jedan korak do električne da slučaj caryla chesmana ili tako nekako ili puno električnih stolica gdje stvarno ionescovi starci ćaskaju u stolcu kule svoje kao božanska linija svjetla na rimskoj stolici kao i ustoličenje bokasse prvog i zadnjeg pričaj mi o svemu prijatelju pričaj o osmerostrukoj stazi uzvišenoj stazi i o riječi dharma ih ih što bi rekao buddha da se nađe u ovoj ludnici od nebrojenih gradskih petlji ništa to znam ja ništa to je vječni tok i basta što je tu je i tako dalje a na svijetu tek vječna samo mijena jest od šest do šest od šest do šest mi stisnimo čelo i dignimo pest a kad me zgrabi rima na svaki mogu test gdje toga ima gdje slučaj to je čest od šest do šest nek traje bura nek se valja val a ja sam mamin dječak pravi maestral a svaka nova tura u dublji me gurne kal a tamo rima bjesni ko oštrog vjetra huk a stihovi su tijesni i svagdje vlada muk tek tamo s krme bljesnu oble vile kuk u čudesnom se ritmu ziba njezin struk i luda vrtnja zove sirene divlje zvuk iz crne udubine oglasi se ćuk i gle mene odiseja na dobar brzam fuk u našoj hitnji bokovi se sliše nebo more sve uzdiše i na brazdi mora i na kresti vala naš fuk traje traje ne vidiš mu kraja tamo u daljini sa nebom se spaja i pjeni se i dahće silno more a ljudi govore da moraš do zore more more sinje jupppiiiii pa ja sam pjesnik pjesnik mora sinji galeb more jonathan jabuka livingston seagull što vi znate što rade moji brižni prsti pričaj mi ha haha pa ovo je dobro da zatvoreni trakt nestane skupa s rešetkama hladnim i ljudima jadnim ah dosta je te rime te diktature rima dakle da ne duljim dotukli ste me sve ću priznati sve sve sve do otužne dužine popodnevnog obroka ali prvo iznesite desert guje nijedne pričaj mi i ti koji si danima tražio koji si noćima lutao svojom prostranom zemljom jesi li i ti osipavao sprudove besmisla i držao u ruci zrnje koje je rijeka nanosila pričaj mi o svemu i o njima i što kažu što kaže coyote hesse što kaže peyotl huxley sve mi kaži ribice ribice neka skaču sitne osice reci mi ili bolje nemoj ne sačuvat ćemo to za sebe mi smo stara banda ha la cosa nostra tututututu zar ne zar nije poučno ono kad eh kad castaneda pita don juana what do you see when mescalito takes you with him a dragi mudri pametni i što sve ne don juan mu odgovara da such things are not for ordinary conversation što je sasvim točno pa su još i stari rekli da ne treba bacati bisere pred svinje a ja kažem i obratno i obratno jer to je to kad smo svinje pravo nam budi rok rok pa rokćimo onda na šarene i egzotične skupine zvijezda neka planu u svemiru gajde kao pomoćni cirusi u rano predvečerje kad sunce pijano pada kao drogirani padobranac da cirusi su ono što bih rado pojeo to su oni trenuci kad volim bijele janjeće kovrčice usplahirene vitice meteorologa nepouzdanih prijatelja naprijed naprijed danas mi je već svega dosta i onog što se dere s prvog kata i one što rađa djecu zamusanu i beskarakternu zar moram to gledati pustite mi utočište na miru neću librium ni kad sam studirao najteže predmete nisam uzeo 25 miligrama ni kad sam nastupao za reprezentaciju ma jasno dopingirali smo se ali ne mnogo malčice tek toliko da pobijedimo evo pazi sad će crna svila noći obmotati tvoje reumatične noge piši kući propast venecije duždevu palaču osvajaju brigadiri s crvenih radnih akcija sve propada i to je dobro možda bude još bolje rialto je lira nemira sve sve ću vas pokazati i prikazati u mom romanu i tebe da i tebe bjelkasto štene moje zakovitlat ću te zrakom tri puta gore no što je to ikada učinio laurence sterne sa svojim tristramom a zašto ne bi bio malo blag pričaj mi nešto o sebi ti koji si lutao o gautama i skidao tvrde pečate a nisi bio ne kratkovidni poštanski službenik pustite me čujete gnjide sve sve sve ću priznati sve moje opačine gusarske običaje kojima sam se rukovodio sve ću priznati kao što su svi priznavali eh to su bile metode u tebe dođu oko ponoći brzo čarape tenisice da pa kaput dvije cigarete kriška kruha i hajdemo polako caudillo čeka uzmeš i gitaru da uljepšaš inkvizicijske dragulje sve ću priznati vičeš u mrak priznat ćeš naravno a što se dereš momak polako čekaj sve po redu i zakonu evo noć zimska trojka juri kroz noć konjima vijore grive zastave pobjede i napretka gdje je sad papir na čemu ću pisati aha u cipeli ga nosim a to je opasno što će misliti drug staljin budi pristojan boris u javnoj si ustanovi ustani reče drug stanislav ili stalinslav već zaboravih od silnih bolova u mozgu a to rafinirana zbrka kovanog oružja ustani reče takoooooo što imaš reći u svoju obranu ništa bravo izvrsno priznaješ li da si štetočina jesam i te kakva he he he priznajem štetu činim na svakom dopuštenom koraku ali sad ste me uhvatili priznajem morao sam krasti strašne novce i to to pustite moje pletenice ja sam mala djevojčica i nije mi do dječje svađe i vaših monetarnih prebijanja do vaše oskudice duha propuh je u smočnici a vi ste na skijanju u dolomitima vi smučari mučnine oni dolaze mene je strah onih i njih mene je strah mene uvalio sam se u lijepu papazjaniju ha bravo majstore vaše opskurne boljetice nisu ono za što bih ja dao čak ni pola lule kombinata retorike od starih sivih pustih igara riječi kojima kljukate narod i to taj ravničarski stepski idealizam priznajem a priznajte i vi da ste rumenu podvezicu svijesti unosili izvana kao što je i tako to rekao vladimir sve ću priznati makar znam da ćete me ubiti u četiri ujutro bez procesa bez suđenica koje kolo vode i po zemlji idu i po moru brode kakvi procesi da kiselo zelje prošlosti to je tek kafka još mogao sanjariti danas mi lijepo poprijeko uže odmah a i što ti je glava to ti je najstarija budala na svijetu a buđenje je ukucavanje čavala u glavu to nisu snovi tek već gruba stvarnost znaj što nema veze ovo što ja mislim kad mislim a mislim uvijek nema vjeruj sebi veze s grozomornim nadrealističkim konceptom tu si sâm i putuješ strelovito kao gljiva uz grom priznat ću sve one godine dao bi za jedan tren zašto mi sve ide tako glatko više nemam papira aha evo ga u cipeli još malo samo da me ne uhvate ako me i uloviš bijelo moje štene u nedopustivom grožđu opisat ću te kao blagog monstruma psihijatrije pa neka ljube te žene s brda milosrdnih sestara naših od svetog otajstva što je to opet vidim onu kuću kako diše spušta svoja balkonasta prsa a gledaj i sjećanja iz osnovne škole kad promiču obični vrtovi puni izrasle hrane puni rajčice i pune se kad odgovara mislim branislavu se pune hlače moj oče moj dragi oče koja je to potencija i već u tim godinama a tek leon snažni stručnjak za voajerstvo u obližnjoj šumi slijepljenih parova u parku ljubavi ah koliko li je samo sperme proteklo od onog vremena i mi smo još uvijek čeznutljivo mladi još bi mogli zatresti mreže na susjednom stadionu što ti znaš o tome moj taj i taj da me sada vide moji kako habam materijal kako se igram neprepoznavanja i ti koja si htjela vjerovati u mene a tvoji kosturi uskoglavi sparušeni roditelji nisu tebi dali vjerovati u me i u moje kljuse jer da ću ja loše proći u životu u ime ideala pa će me ubiti jednom u četiri ujutro kao najobičnijeg kriminalca poletarca ja mislim da ipak sasvim priznao nisam njihove zalaske suznih godišta taj plan bazične industrije kao da nije potrebnije imati čitanje i čisti rupčić robu široke potrošnje kvalitetu življenja i uživljenja pa i nešto više pa i nešto više a to sam ja država to si ti pogledaj si samo model krvi i željeza našeg prečasnog von bismarcka i finale guste juhice pruskih junkera u sumraku gdje se toči budućnost pripada nama kod lize koja dobrim sisnim drmanjem zove u cabaret o cabaret o cabaret sve se u meni razdvaja i sve što dotaknem postaje život je cabaret koji govori da i koji govori ne i nema te majke koja bi ti podarila hrabrost ako si hamlet je li tako liza ha the life is a cabaret da my chum ta kreštava lupetava radodajna kruha gladna a to nije to to je vjetrovita kurvetina vremena obrušavanja svih malih mojih zelenih strahova gospođo zašto sam takav zašto ne slušam starije zašto ne pustim da varaju me kao i ostale zašto dižem glavu zbog čega u ime čega se patim tako kao bolesničke knjižice a i da bi netko ozdravio mora pljunuti plavetno nebo koverte lijepo ispod stola da sve da da sve ćemo učiniti veli liječnik stari nepismeni licemjer lisac medicine i vas ćemo izliječiti ali na svijetu ništa nije zabadava je li tako liza money makes the world go round a kamoli liječenje svjetskog kapavca pustite moje pletenice ja sam mala djevojčica i nemam pojma o triperu i o hladetinastoj sluznopadajućoj glazbi gonoreje ja sam mala neobično nadarena stavite me ispod staklenog zvona da ne slušam trube i činele pazi pazi partituru veneričnih karakteristika ja sam mala i igram se crnog sv petra i igram se žmurke nevina sam majko kao jesenska ruža ovog stoljeća ne brini pisat ću ti opet kad položim lipanjske ispite te glupe arhaične sastavljevine isušenih profesora majko to su fosili to su liberalističke sjenke za album neke stare mineraloške zbirke ah da tu u bolnici nitko nije pismen možda malo cvjetko i tko još hm hm bambi je matematički pismen bijelo štene opsjenarski pismen a onaj ovaj kako se zove nikad nisam bio u goroj situaciji ali da ali tako je to je on i zove se jevrem ja ga zovem hrabri on je nogometnički odmetnički pismen i tako joj majko taj mi udvara jevrem mislim odmetnički jedne noći moram ti to reći tako otvoreno i naturalistički mene malu nevinu i tako dalje dođe poslije ponoći prikrade se mom ležaju kurva stara centarfor trener je li a što je i šapne mi prostačku riječ pa mi dirne koljeno vlažnom sportskom rukom a ja mala sve me sram noć pocrvenjela a nije da ne bi budimo otvoreni majko barem ti znaš sve to sve te iskonske stvari pa kaže svi spavaju da se malo legnem uz tebe dosadno mi samom na ležaju mom a što ću pustila sam ga a i ti bi majko zar ne takvog momka jevremastog hrabra li sam nevina a deliju frajera puštam u postelju čistu neokaljanu muškom šovinističkom svinjom kako to već kažu one feministkinje ah one to je strašno hej nisam ti to pričala sastaju se mislim utorkom kao nekad mallarmé i boguugodni svećenici poezije to ali to zamisli sastaju se je li na čaj nije li to možda u pet sati majko pet sati je najgluplje vrijeme znaš i markiza je izašla u pet sati to je da svisneš čula sam od prijateljice s filozofskog fakulteta sastaju se piju li čaj a poneke od njih i muževe imaju sunce ti žarko to nikako ne mogu shvatiti piju li čaj majko i jedu li grickaju li kolačiće ovdje u bolnici sve mi je bistrije sišu li štapiće bobi kad diskutiraju o sveprisutnoj falokratičnosti kakav je ovo svijet divan majko falos se rimuje s kalos pitam se jesu li im užarene oči kad pričaju o jednakosti jasno ja sam za njih da se razumijemo majko to je nama naša borba dala ali sve mi to izgleda jako fiveoclockasto ti kružoci čajevi bobi-elitizam aha jevrem čekaj malo sve ću mami reći sve o mojim oskrnavljenim pletenicama opet mi fali papira evo ga bogati ove cipele su neiscrpne sve ću ti napisati sve purpurno i dobro neka kaplje vosak misli da što bih ti rado na srce stavila ne pokazuj pismo nikome jer ako ga dograbi neki kritičar liliputanac znaš to su ti oni sa sitnim brzim osamljenim karijerističkim očicama odmah ćeš ih prepoznati po opreznom izrazu podvaljaka po nehajno mačkastom mačjem hodu s onim poltronističkim pregibom u koljenu po kako se to kaže još ima četiri semestra ako se ne varam po neutralnim objektivističkim takozvanim objektivnim tekstovima ne zamaram te pa ti si obrazovana žena klavir pustolovni romani i tako je li jer ako takav dograbi se mojeg pisma majci u predvečerje onda smo gotovi optužit će me za sve grijehe mladosti i starosti da da i za kojekakve izme a naročito će on neinventivna ljenčina ljenčuga uh što me svrbe krsta križa majko što je to rekla si mi jednom više se ne sjećam neki stih koji svi znaju napamet nešto kao kćerko kćeri moja svrbe li te leđa boli li te negdje a imala sam dvanaest godina boli majko e pa onda moderan odgoj sve se mora reći mi smo prijateljice sutra će se tebi nešto dogoditi mala moja znaš bole te križa krsta svrbe aha to je znak ćeš sutra dobiti a što a što ću dobiti majko e kćeri moja čuj priznaj nisi mi baš direktno mogla reći e kćeri moja tako si bila opisna kćeri moja ti si već velika boli te i tako dalje pa znaš sutra eto što da ti krijem krvavo će jutro svanuti kćeri moja a dućani su zatvoreni već je devet navečer a vate nemamo u kući svoju sam potrošila šest paketića je bilo puno je išlo ovaj puta pa da skočim rano ujutro kad se otvori a ti još spavaš samo da ti prije ne dođe tako si govorila pamtim to jutro bila sam sva u jednoj krvi i danas me svrbi malo pazi rekoh da ti takva neinventivna ljenčuga ne dograbi pismo znaš kako je optužit će me za tok svijesti glupan i da sam pod utjecajem irske bolesti i tako kao da sam ja ona glupava osrednja ženturača s posljednjih pedeset stranica koja misli samo o ti znaš majko je li i prirodno što na to kažu oni kružoci je li bolje biti gore ili dolje ja sam mala pa ne znam odnosno sada znam ima i toga u bolnici malo ljudske sreće što kaže reich u masovnoj psihologiji fašizma ti znaš za tu knjigu jevrem nema pojma o njoj samo priča o asovima pele di stefano zamora didi santos beckenbauer fulipašadanagić šta ti ga ja znam a sada znam dobro je i gore i dolje dođe on i veli dosadno mu samom to sam ti već rekla u drugom pismu bit ću opširnija ti lipanjski ispiti me uništiše ja mala i nevina i igram se žmurke i skrivača kad mi dirne koljeno vlažnom sportskom rukom što ću jadna otuđenje je ušlo u sve pore našeg života i privrednog i privatnog pa ga ja što ću jadna pustim na ležaj dosadno mu nesretan je kako i ne bi već je mjesecima u bolnici bambi hrče cvjetko diše smireno zdravo a noć pritisla sve tajnovito širom otvorila oči da mu pomognem majko nesretnom čovjeku e pa ležimo mi a on ruku nemoj se sada iznenaditi stavi na moju ti znaš kakva je koliko puta si me milovala po njoj stavi je snažni sportski jevrem na moju guzicu a ja mala šutim što ću nije da ne volim a ipak prebrzo je nije li tako miluje me momak a ja naježurena od tako grube momčine ne bih nikad mislila da je super nježan a prstići mu topli s mekim grudicama na vrhovima miluju guzu dobra ti je veli više nisam usamljen kako sam bio prije jevrem je gnječi lijepo mi je ako tako mogu reći dobra ti je hoćeš li biti moj pulen natjecat ćeš se sa mnom majko možda nije zgodno jer ja unatoč svemu ipak podržavam lezbijke i feministkinje ali te noći na mojem je ležaju bilo kako treba da da upravo sam to voljela što sam najobičniji objekt jevremove požude hopa cupa okretao me je kao vreću i moja ličnost uopće nije mogla doći do riječi izraziti se je li dobra ti je dobra a stvarno imam veliku guzu tako me je dugo milovao onda uh što sam se prestrašila stavi mi prst u prkno da ga malo proširim šupče moje onda se spusti majko moja dolje i oralno kao ciceron šapuće li šapuće prljave riječi budi mirna mislim nisu ovo retorički ukrasi ili tacitovi anali pusti on gurne jezik da razmočim da razvlažim kako bi i on mogao proviriti majko jedva ti volim volim dobro je jedva ti ovo pišem i kažem mu da je to perverzno a on ništa važno da je lijepo šuti kučko kujo zamisli ti kad mi je to rekao još ljepše se zacrveni noć ne izgleda li ti ovo kao tvrda pornografija jevreme jevreme jesam li ja iz adamova rebra ha reci šuti šuti bambi će se probuditi već mi je unutra kako ćemo ga nazvati izvidnik ha a ne greenhorn razvukao me jevrem long play traje to ti je to a ja baš u onom njegovom kritičnom trenutku čujem kako sopće boris boris a što je to gledam a ja mislio da sam djevojčica nevina još četiri semestra pa pišem pismo majci u predvečerje a jevrem eto ovdje neke prošle noći udvara mi sportski boris boris i tako se u mene vratio boris a ja sam postao homoseksualac pa što i to je moguće i ništa ljudsko suviše ljudsko nije mi strano i bilo je zaista dobro nije se jevrem osramotio sad se svako jutro stidljivo pogledamo hoćemo li večeras kaže nemoj ne možemo još me boli analni otvor čuj može ako nabaviš glicerin smijemo se ići će glatko namazat ćemo tvoj čmarčić ali ga nije nabavio pa se danima ozbiljno no da jadao se plakao rekao sam mu ne kukaj idu mi na živce te tvoje jevremijade snaći ćemo se na drugi način priznat ću sve ću vam priznati ionako ću biti ubijen tralaalalalal u četiri ujutro cipela neiscrpna cipela cijeli život sam lagao teško se mogu razotkriti ali pokušavam ne želim više lagati odlučio sam da više ne lažem i zato su mi rekli da sam bolestan vidiš i sam i tako dalje i tako u bolnici sam se nadao naći razumne ljude ali jest što god pa ipak he he he he mogao sam u bolnici činim to svaki dan pa jasno govoriti istinu suru i zdravu jer mrzim plačljivost hipertrofirani ekspresionizam kako bi se već reklo pa i ovi zapisi iz mrtvog suncostaja jer ovdje je mrak ovo su moji izleti ovo je odbacivanje govorim istinu i to ima ukus plemenite želje odricanja sebe da ipak dođeš do sebe nije to neka da da da pustite vi to neka velika univerzalna što li općepoduprta i priznata službena ha ha ha ha ha haaaa istina je li tako ili nije dogmatska za sve jednako vrijedna eto to je onda moje zar ne i tako to je moja istina moja samo moja moja moja moja kreteni ubojice pustite me što hoćete moju jetricu ha hulje lopovi moja je istina odvratni psi meni meni 25 miligrama o zemljo što ne skreneš s putanje i to vi meni šoferi gluposti bijeli crvi podnapiti moju psihu vi kurve ne nećete dobiti moje titraje liječite idiote one vani one tobože zdrave a ne mene liječite onu stoku tihu većinu njih stavite u luđačku košulju njih usklađene sa svime s govnom vi debili električari đubradi jedna njima debelim samozadovoljnim svinjama s tri podvaljka njima propustite struju da očistite im mozgove obrišite tu tragediju mozgova električari vi ustalasala majmunska ekipo kad ćete već jednom pročitati barem junga i lainga pusti smiri se to nije dobro čuješ moja je moja a prije sam lagao uf i nisam to više želio onoj djevojčici na rođendanu prije dvadeset godina a što mogu rekao sam joj da je lijepa i da ima oko sokolovo a bila je prištava i ružna ta mala boginja nosila je naočale plus minus što ti ga ja znam negdje oko pet stotina nasmiješila mi se drakula razrokim zubima sve me to sada pritišće ali dobro je imam nimfomaniu veritatis da li je to prednost jest sjeti se i el greco je imao pogledaj prisjeti se ljubičaste mahnitosti šuti štene ne javljaj se sad razmišljam za ovo ćeš mi platiti u romanu trostruko dovest ću te u najbezveznije situacije na stolcu ćeš viriti u u u gdje aha recimo u sobu 36 dodijelit ću ti kržljavog asistenta ulizicu glupavog bolje da je studirao ekonomiju ili sklizanje na ledu pošalji ga da proučava površinski kop bakra ili ribe iz porodice carapidae koje su frapantno slične njemu nemaju ljusku sve gola koža blijede boje trbušna i repna peraja zakržljala i što je najvažnije kao i kod tvog asistenta crijevni im se otvor nalazi pod samim ždrijelom zamisli to on je seronja na naprijed ha pa dobro daj mu da se bavi ihtiologijom je li to u redu na riječ mi možeš vjerovati takav je tvoj usud uvijek ćeš imati loše asistente uboge kržljavce ponekad si mi drag istina je želiš mi biti prijatelj zabluda pusti me ja moram odbaciti sve aha fino fino još ga ima možda ga ima i u adidas tenisicama sve moram odbaciti na izletima ti se bojiš da se ja bojim svojih nagona svog nasljeđa svoje crne historijske žuči ne znam osjećam da ću izdržati sve izlete sve svoje sezone u paklu imam ćud čarobnjaka znaš sebe štitim iako su izleti vrući ja sam zaštitnik sebi ako kad i skrenem u trku imamo dobro sredstvo smjesti me na to mjesto u tu sobu gdje mogu koliko želim vježbati magiju pokapanja magiju grobnice bez mauzoleja oljuštiti slojeve nepotrebne lupine onog što se često i bespotrebno nazivalo mojim imenom mao mau mao mrzim mauzoleje spomenike sirove laži što zaustaviti sjećanje za potomke mutni zbir ideologija pomutnju unijeti u nove ruke ja glasam za grobnicu ali tvoju moju njihovu dok živimo mi bagra galaksije naše tijelo dok osjećamo vibriranje sebe a kasnije iza tamo ništa ni spomenika ni humke ništa tolstoj je lijepo otpočeo ispod drva ali napredujemo ha markiz de sade bio je drugi radikalniji nisu mu ispunili želju ti pariški ludi konji svi smo mi galaktička bagra i zato ako umrem što mi se čini sasvim nevjerojatnim onda spalite moje tijelo pljunite na pepeo a i jeftinije je nahranite nekog njime reci im ti bijelo štene što da čine nemoj da mi potresaju kosti što zar i o tome da mislim a moja ljubavna pisma svrstajte u antologije neka klinci uče da smo nekad vjerovali u ljubav nekad da ma što lažeš ne trabunjaj ni u što klinci moji buduća umobolna generacijo ni u što nitko a ja ponajmanje to se zna ha ha ha ni u što ne vjerujem osim u izvjesnost pečenih odrezaka u vinu i izvjesnost jeseni ovo je san jesenje večeri dvadesetog stoljeća da život je san kaže stari autor glupo ali čuj stari moj istinito je ovo vjerovali su svi svi svi samo u ono što im je pružalo osjećaj da postoje da žive da im se događa život vjerovali su u novac money lovu paru listaj goro listaj zoro vjerovali su u gotovinu u nekretninu u sočno žensko dupe listaj listaj kiša pada trava raste u tebi je vlažno dođi momče dođi momče ne pravi se važno vjerovali su u cash o keš kad zvekne u šaku a u šaci zvekne najbolje znaš što ha ne znaš hej zvekne prva ljubav kao takva zaborava nema hajde brže hajde brže moj se dragi sprema što je sad ovo narodne snage dolaze estradne iskrice ha što sve je to za ljude ali ti ipak voliš prepečenice ljupki arhimedov zakon noli tangere circulos meos frf frf pa ćeš biti ubijen aha što ti ćeš crtati krugove a mi držati koplje u ruci dosta dosta dosta koliko je sati gle cvjetka kako se samo mudro drži sve su to čudni biseri ćiftinska posla papir kao da izvire iz nepresušne cipele koliko sam samo toga nakrao i tri olovke i četiri gumice za brisanje ne one zaštitne pa još ih nisam koristio što pa jevrem ne može zanijeti može se samo zanijeti da sluša sve na radiju utakmice i ove i one gdje da nabavim onu krišku paletu raja žvači žvači što vidiš vidim tri do pet marljivih klokana kako skakuću neprijeporno smiješno i još i još što vidiš vidim sve svoje izlete unaprijed vidim vile u vrtnji bokova na glavi drže zlatne krune visoke i više metara nego što mi možemo pojmiti a kralj zlatno rudo rasprostire po cijeloj zemlji mrtve divove to je priča dobro glupane a zašto da ne ispričam sebi za dobar san neku priču pa ha pa dobro onda pričaj ti čovječe iz zemlje čudesa gdje malu alicu siluje sedam patuljaka sa svojih sedam ogromnih mrkih lizuljaka trga me u koljenu to je prvi puta u životu da nastavim priču huj huj kralj zlatno rudo neobično zlaćanih maljavih ruku i prljavog žezla vladaše tako u starom meksiku kao apsolutno neprispodobiv bilo kojem vladaru prije poslije i za vrijeme njega jesi li siguran da je to bio onaj iz te lijepe zemlje nije važno tako ti svega još ćeš me ispitivati nisam na ispitu odavno sam položio sve sve iz teorije pričanja pisanja jedenja itd razumiješ ne prekidaj me više dovoljno je da znaš da sam proučio sve einfache formen imaj povjerenja u mene i bit će ti dobro na svijetu ja sam put istina i život a to je nadam se dostatno i tebi kao što je bilo mnogima prije koji su mogli kritički misliti hm dakle zlatno rudo mahne svojim dobro ishranjenim žezlom ali zašto pričam moram se zaustaviti čekaju me izleti moje lupine i na kraju nekom kraju moje putovanje opusti se dragi moj sada barem nitko ne vidi tvoj kaktus blago sierra madre šuti svi su zauzeti nečim i cvjetko i jevrem i bijelo štene i kržljavi budući ako bogovi htjednu ihtiolog dobro hvala počinjemo drži se cak otkačio se čudan sklop logička bomba pada na idiote čitave kugle a vesele ribice karnevala izlaze iz njihovih glava kao naftna kriza sigurnost super tankera predizborna kampanja rasizam na jugu afrike dovod plina lagani porast prostitucije na uskršnjim otocima majko moja poskupljenje hranjivog kikirikija problem opadanja potrošnje grudnjaka problemi fundamentalne ontologije ćelavost i kako je spriječiti ubojstvo pisca usred pariškog trinaestog arondismana naravno fašisti pojava neoromantizma u književnosti i najvažnije promjena stupnja vlažnosti u staroj altamirskoj spilji nevjerojatno stvarno cak cak cak idioti idioti padavičari što knjaz miškin je nevina lutka spram vas stavi naslov glavice kaktusi kriške deserti sierra madre moja sa tvojih obronaka sipi zeusova kiša s kim li opći momak a priča hm dakle vrli vladar zlatno rudo sasvim neprispodobive vanjštine mahne svojim dobro uhranjenim žezlom na more ozlatnjene runjevine podanika zapara vrelina podneva magični realizam vladarske palice pali i žari repovi prašine obavijaju zlatno rudo ipak on kraljevski strši i čeka mrtve doušnike divove u atlasnim haljinicama dolaze njihova mrtva čela i prazan mat sjaj u očima strašno uzbuđuje zlatno rudo prljavo žezlo trese mu se u ruci mrtvi doušnici ničice padoše na užarenu zemlju cakle im se srebrne kose a snažni mišići trzaju se nehotice u mrtvilu dolaze vile pustopašne bokovi grgljaju pohotu sve do visokih krunskih frizura svjedoka neodoljivosti zlatno rudo nehajno mahne žezlom započne ples mrtvih doušnika s vilama zavitla se obroncima sierra madre zavitla se tri i pol tisuće velova kibernetički probranih brokat udara sunce blistava zastava uvezenog apolona vijori nasumce podbodena zlatnooštrim pijavicama vjetra smiješi se zlatno rudo imaš imam imam još u tenisici nakrao sam dosta papira joj cvjetko gleda ovamo što radiš ništa gledam u nepoznato smiješi se zlatno rudo još nema španjolskih osvajača ali vukovi čistači s velikim repovima trče preko srebrnih kosa doušnika vile se uplašiše bokovi prestali vrt vrt vrt vrtjeti što je neki dječak u spartanskoj krpi trči između crnosvilnih cvilećih vukova s isukanim crven-jezicima i maše bijelom tunikom u rukama prema kralju svojemu vene mu iskočile od podaničkog naprezanja na umornom suknu lica kaže o zlatno rudo opazio sam neka bljedolika lica u sportskom automobilu samohodu ima dva oka to je o zlatni kralju to je amfibija a bljedoliki čudno odjeveni pucali su po meni automatskim revolverima na vodu o zlatno rudo poprskali su me blijedim vodoskokom i što da radim uprljan i bez majke došao sam tebi o neprispodobivi udri svojim žezlom na amfibiju otvori nekoliko pomoćnih vulkana neka ih zaspe blago sierra madre o kralju neka rigaju vulkani prošlostoljetne ručkove i neka trepere naši doušnici svojim mrtvim truplima ispred njihovih jednostavnih pozitivističkih očiju zlatno rudo strogo pogleda dječarca sav u dimu dječak je nestao to je kazna jer zlatno rudo ne voli da netko prekida njegove nekrofilijske zabave otvori se nebo kao zanosna plava kupa spusti se alternativa zlatnom rudu ostane samo žezlo prljava batina nazubljena kvrgama oštrim radostima drva i tako krčag pun neba zirne u pustoš obronaka gdje su vile gdje su doušnici ha sve nestalo samo prljava batina šepuri se krajolikom i raste zašto raste kako raste o prestani nije ovo novinski izvještaj i nikome više neću reći da je moja duša sastavljena od daščica da više volim kad se osjećam kao pilot na simulatoru da su moja stopala lutajući ksilofon neću reći ni to da sam se dobro osjećao kad sam se osjećala zašto ne bih mogla biti djevojčica i da ponekad volim muškarce rutave i što sve ne bijelo štene katkad volim a ponekad ga mrzim ali ne zato što sam često pospana pa previdim i neke svoje nedostatke a zbog čega onda ne znam ni sam kuda da krenem kuda da se okrenem pa da uvijek živi neko zlatno rudo da uvijek traje blago sierra madre da tko će ti ga nabaviti to je vrlo opasno zatvor ovo ono neću alternativu zlatnom rudu neću da se šepuri kvrgava batina jer to znači da će me ubiti svakako u četiri sata ujutro a jevrem će držati svijeću a oni će pucati kao što su i u lorcu pucali cvjetko će plakati pitanje je da li će me sahraniti spaljivanjem kako glasi moja davna i plemenita želja pljunuti na moj popeo ili nekog nahraniti pa na kraju što će biti s ovim papirićima bolje da smo ih kao i sav pošten svijet upotrijebili za pažljivo brisanje ukakane rupice a što ako me upucaju tko će napisati roman o tebi bijela dušo moja to se ne smije dogoditi ali i romanopisce ubijaju zar ne da sam dobro govorio o kruškama jesi zlato moje mali borise čista dušo uzbudljiva rekao si da i kruška živi od one opake djelatnosti vlaga sunce zrak i tako ubjedljiv si bio maleni osvojio publiku ove ću adidas-tenisice nagraditi moje hodajuće prijateljice noći gipke i savitljive u struku haj haj od šest do šest kad ima neki tekst i slučaj to je čest često pomislišššššš a gdje je do đavola onaj brzi vrapčić gdje je ono avionsko čudnovato krilo nestalo u krošnji nekog kestena opet ti se buni utroba opet skakuće u hlačama buri buri hali hali tresem se svaki dan se tresem sve ću priznati sve samo recite što na primjer priznat ću da je trebalo još samo pet minuta i da je rekla uzmi me oženio bih je to se zna boris prestani šuškati nitko ne može spavati vidi ja pišem i njihove izjave tko će to meni platiti još imam par papirića dolaze stjegonoše na ukrašenim bijelim kokoškama kokošima kokodaču baudelaireove vještice vješte rajeve na čelu stupa glavni bukač i recitira estradne proljeve trubadurskih vremena mami radne ljude okolina je zažarena plavim viticama gori li to pariz ne to gore meki uvojci najmlađe vještice na svijetu pravo joj budi kaže charles de fouuuuu narkomanka trinaest godina stara već drolja išla k onom pjesniku ne ne družiti se s pjesnicima oni puše pišu i puše uz vjetar kad će se taj zaposliti nikad veli charles on mrzi pjesnike sasvim razumljivo gdje sam ono stao na ukrašenim bijelim kokoškama dolaze stjegonoše svjetlucaju raskošne peruške na njihovim kacigama optočenim amblemima ratova kroz koje su prošli predstavnici svih korporacija svijeta klanjaju se stoji tu i direktor jednog lanca disko klubova ima ozbiljno sročeno odijelo i osamnaest godina hvali se u mojim se rupama puši bratić mi radi u policiji tata na sudu sve je pokriveno nema problema kontrakultura je mrtva živjeli naši očevi bijele kokoške cimaju punašnim grudima bez uvrede štene one su stvarno bijele što ti ja mogu i prkosno sijevaju minijaturnim naboranim mjestima na kojima su nekad sjajile piknjice kvarcnih lampica sve oštro marš marš kuda ideš svijete moj jer su morale stražariti lako je stjegonošama kokoške su jadne ali izdržljive kako i ne bi svakodnevni kukuruzni trening isto kao i švicarski gardisti na dvorovima služba je služba a kuća je kuća i cigareta je cigareta kakve su to glupe rečenice isto istim marš marš pršte bijele kokice nauljene mamuze čitaju pregib između nogice i trbušne šupljine što li nose stjegonoše prosvjetiteljstvo borise dosta je znam znam još samo malo imam još jedan papirić ne bi se ti izvukao da imam još papirića nikako stjegonoše nose kulturu hm a da li znaju čitati i pisati ne znaju ali kakve to ima veze i ona krupna kvrgava batina alternativa zlatnom rudu isto tako nije aha aha znala pisati dobro onda znaju li bar potpisati se ne preuzvišeni ali imaju palac krasno fantastična budućnost je li o madona što je ovo kuda ćemo kuda ovo strši ružičasti kotači vremena sve bi trebalo popisati nabrojati hoću malo reda budalo nema reda nabrajaj uzbudi tonove kojih nigdje nema zatitraj patologiju zvuka kao onaj prožeti da prožeti leverkühn ili barem o statističaru opiši oho oho kakve su to naredbe da nije ovdje đavolov učenik ha pazi tri dva jedan nula ružičasti kotači vremena vrtoglavi termometri u borovim iglicama ljeta trudne žene utrke štakora manifestna shizofrenija u poduzećima malokalibarske puške za leteće patke i bijele kokoške i kokoši prvo skinite stjegonoše vilice i žlice bistri dječaci s kokosovim orasima u rukama sumračni drvoredi s borisom u sredini zamagljene leće u život zdrobljena sočiva sočivica bomboni uredski stolovi na kojima henry miller ševi službenice kookokozmodemonologičke kompanije ograde fasade gnjurci u obliku amfore stradalnici visokih letova zafijuknuti propeleri glisera ne mogu više pa sve važno sam nabrojio nisi broji ili vidjet ćeš već dobro zlatno rudo potraga za jesetrom cvjetko koji ima zdrav san bambi koji hrče i jevrem koji me ljubopitljivo promatra s kreveta neobrađena polja dugih pokrivača vatrene baklje i prorezi za oči na američkom jugu only whites kotrljaš mračna sunca to su biljarske kugle više zaista nema papirića rekli su mi pišite a koliko to mene košta o tome ništa sam sebi postavljaš pitanja sebi si neuhvatljiv slojevi lupine tako je to krčazi moji krčazi puni su neba neka se to zapiše ne samo to kažem treba imati čitanje i čisti rupčić to je gotovo dovoljno za život naš život život bogatih rasipnih samo još dva tri retka a krčazi puni ispunjenog neba koju riječ da napišem na onom preostalom pravokutniku ha već ću ja to jedan dva retka još taj prokleti papir ni zahodskog papira nema u dobrim količinama hja bolje i da ga nema previše kuda bih ja krčag razlupati se usnuti ugasnuti važniji su moji izleti odbacivanje izleti izleti ako ti je vruće stavi sombrero na glavu izdrži na putovanju će biti još toplije neizdržljivo neodoljivo a poslije kruh i vino otvara se kupa zlatno runo stjegonoše sasvim izgubiše dostojanstvo ružnim koracima jurcaju jesetru bijele kokoške i kokoši u dvoredu janjeće vitice ostavi pravokutnik hoću hvala ovdje još moram stisnuti i ciruse a već je devet sati navečer vate nemamo u kući što da ti krijem krvavo će jutro svanuti cirusima ćemo to usisati kćeri moja pazi na pravokutnik aha dobro i to mi je hvala pazi na one sa sitnim brzim osaljenim karijerističkim očicama oni su karijes koji napada tekstove da što ćeš četkica za zube pa raspali to s njima jalovo je sve krčag i kupa to je naše da izoštriti se gdje da te zgrabim silna prirodo vrlo dobro pita goethe vuk ha čuj zgrabi je dolje ispod cirusa vitičasta inteligencijo hoću hvala moram još ovo stisnuti znam strah me hvata sve mi je sitniji rukopis i gubi se realnost ona je odvojena stvarnost časna riječ ako se sada ne bih napio i to onako despotski tukao bi magarce on bi tukao i ja bih sudjelovao zdušno potrbušno ako ti je vruće stavi sombrero koju riječ da napišem na ovom preostalom pravokutniku napiši ono o suncu o jesetro srdelice ja ću bijelo štene tužiti na sudbinu se ne tužim sitniji rukopis a izleti čekaju upakirani u lupine treba samo razmotavati i jučer si bio i prekjučer i sutra može i bez kavijara čekićem je zgrabi ispod haljine silno to je posljednji trenutak underground izleti izleti moraš odbaciti lažno cirkusko ja cirkusantu neka te vide i oni iz prvih redova u pravom svjetlu vidim li ja turobne biljarske kuglice sunčeve pjege izleti znači to izletjeti znači prhnuti kao iskra iz svoje raznobojne cirkuske odjeće znači biti pustinjak znam pustinjak sam najveći prije mene do mene krunu je nosio onaj hyperion oder der eremit in griechenland zadnjih i posljednjih četrdeset godina svog izletništva ima još jedan ali pravokutnik pazim evo samo još da ovo stisnem plava kupa i jesetra čerupaju kokoši izlet izleti najčešće su to loši bolni to je to bad trip a kud ćeš stisnuti nesretniče to nije više rukopis a i duša ti je sastavljena od daščica kako samo lupetaju na vjetru vjetrenjače u delftu izleti odbačena starudija a vate nema to su oni mrtvi doušnici srebrne kose otkos mjesečine svijetla kosa nakošena uludo gdje to stiskaš stišćeš i ne vidiš više napadaju mušice u formaciji crne plahte odvratno koliko iscrpljenosti na jednom mjestu zar moram to gledati tu zamusanu beskarakternu djecu jevreme pusti me danas ništa od prkna pederu u grčkoj si učio ha pričaj mi i ti ti koji su lutao sa zrnjem u rukama koji si otvorio nosnice da poiskaš iskonski miris još malo moram stisnuti koji si se pun soka dogodio sebi i zato pustite mi utočište ja sam vlasnik ove bolnice gdje je um najskuplji na svijetu bolovi ga probitačno napadaju pusti ga da spava satkan u žezlu vladara i tako mi boga sada stvarno-stvarno imam nekoliko redaka ali stišćem to su mrlje diluvijalni otisci hajde što čekaš pa dopusti sebi jednu usporedbu to su mrlje hvala ti na tome što su mrlje kao raskvašena ženska trupla kad u brzom fijuku ostavlja ih crvena armija u trci za berlin o ženama sve najbolje a nisu one krive nego muške svinje dobit ćeš tri kile ordena za ovu izjavu od feminističkog komiteta za jednakost s bornea ili njegovih filijala u centralnoafričkom carstvu i u zaljevu svinja plava kupo tako si divna safirni krčag izletnički sjaj neba kada sam je ugledao čitao o njoj čitav sam za feminizam to je bila žena a ne ovi kružoci sa čajevima i bobi štapićima stisni stisni pravokutnik hoću da ona aleksandra mihajlovna kollontaj crno hrabro užareno oko da mi je bilo s kollontajevom prošetati ružičnjakom parka luxembourg i razgovarati da razgovor jednakih uh zapamtili bi to oboje boris boris znam pravokutnik na pomolu a sve navire kaktusna moć meksika lije otrovnojasne boje u izletničkoj euforiji ti si đubre boris a o religiji gljiva ne ne i obratno samo domaća zdrava ishrana vrganji varivo hej hej a u njega oštro šilo kad te bocne nije milo pa da imam luda bijela kola ha štene moje zabijelio pršić niz slavne obronke spomenika da se sjećaju potomci a da idem posuditi negdje papira čekaj hm u prijemnu ordinaciju ne drugi kat je prejako osvijetljen a moja domovina je tamno gdje koze brste osjećajni klorofil a revanje magaraca svakodnevna je pojava za uši boris opomenut si stavi onu riječ u pravokut dosta kažem trijebiti treba lance ulazna okovana vrata u vodoskoke nagurati kristalne folije otići na misu zadušnicu i gromko prdnuti on vrijedan dvadeset i četiri karte spava satkan u žezlu vladara grubo savijen u milijarde listića a listić znači biti poštanski sindromić ma ne to živjeti bi trebalo tu proročku kuglu hvala što si mi to rekao nema na čemu bombarderski pollock prasak u svileno čelo noći niti moje žarulje padnite u grčevite zdjelice sna i osvijetlite joj dno dno dno do dna da vidim svoj životni bombončić ako bude grah uzimam repete svoj zeleni gušter da se sjećam izleta tako tako zatvori taj fosforni padobran panjevi žmirkaju kao sunca mračne eksplozivne mrvice konfeti smrti mirišu na praznike stavi stoga u pravokutnički ostatak znam ti si to ti to jesi i povrće u suzama i sve je nikaragvanska ragu juha boris stani dok nije kasno nabavi vatu pjene neba pletu oblačnotužne cirusne pokrivače za borisa izletnika stvarno ovi grivasti konji atletike su čudni pada žutomodra ljetno figurirana solsticijska piljevina prokletniče nema više dobro evo bacam tom preostalom pravokutničkom čudu rumenu jabuku kulture zadnju riječ danas evo na neka stoji crvljivi i crni i gubavi i lijepi evo suncostaj moj mračni suncostaj mozga suncostaj

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + +

SOLSTICIJ (piljevina suncostaja), Zapisi iz umobolničkog kruga (Boris Clown, negdje oko 1978.)

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + +

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.