Clown | Milko Valent

2.

 

Obični vrtovi

Oivičeni vrtovi puni izrasle hrane brzo su promicali; mogli su se na brzinu zapaziti čitavi grozdovi sazrele rajčice. “Šteta je”, pomisli Clown, “što na tu tanku, glatku, rumenu, rajsku kožicu pada cementna skramica; da imam vremena, što nikad neće biti slučaj, napisao bih raspravu o uzgoju biljaka u prigradskim naseljima.” Nedavno je čitao u lokalnim novinama da će se uskoro, a to znači najmanje za deset godina, rušiti obližnja cementara koja svojom aktivnom prisutnošću narušava zdravlje otprilike pedeset tisuća ljudi. A dok se ne sruši, ljudima će i dalje padati cementna prašina u juhu, u oči, na posteljinu, kroz dimnjake, po biljkama…; oni će i dalje izgledati očajno sivi, sasušeni i sparušeni, prerano ostarjeli sa zagonetnim srebrnastim vlasima, s mutnim prahastim očima i “cementiranim mozgovima”, zaključi Clown. Sljedeći trenutak, opazivši pogrbljenu priliku kako zamahuje nekim njemu nepoznatim poljodjelskim oruđem, sjeti se svoje još u osnovnoj školi napisane poeme Obični vrtovi; mjesec dana obilazio je vrtove u susjedstvu, marljivo bilježio opažanja, razgovarao s vlasnicima koji su ga čudno ispod oka promatrali, čitao knjigu Sve o vrtu…; zaista su pripreme bile provedene savjesno. I onda je jedne večeri sjeo za svoj mali stolić, našiljio kolekciju olovaka, mekih olovaka, i usrdno čekao prvi stih. U to vrijeme u školi je saznao da je naš poznati pisac samo u jednu noć napisao čitavu dramu. To ga je ohrabrilo: do jutra poema je bila napisana. Kasnije je čitao tu dramu i kraljevski se zabavljao; bila je jednako loša kao i njegova poema. Ali to jutro on nije tako mislio. Pažljivo je spremio poemu u torbu i korakom konkvistadora otputio se u školu. Idući ulicama opazio je da su vrtovi nekako literarniji nego prije; izgledali su stvarnije. Profesorica hrvatskog jezika pohvalila je Obične vrtove ističući “neobično snažan osjećaj za boje”. Prisjećajući se toga osjeti u ritmu srca hladno gađenje. Čak je rekla da su vrtovi baš takvi kakvima ih je opisao. “Baš takvi, Clown”, rekla je i zatreptala svinjskim očicama prilijepljenim tik ispod niskog, ali izgledom neosporno poštenog čela, iz čijeg se podnožja nesklapno spuštajući dizao kukasti nos izuzetno jake konstrukcije i obimom divljenja vrijedan, a koji je posredno ukazivao na njezin u osnovi agresivno nekritičan karakter. Da, upravo takav karakter! Jer kako bi inače Obične vrtove, to nedoraslo ekspresionističko vitlanje, mogla ocijeniti kao izvanredne? Kakav je to bio dan! Za vrijeme velikog odmora čitav se je razred sjatio oko njega; prvi puta doživio je negativnu stranu slave. Natezali su ga, gurkali su ga; svatko je htio da mu napiše pjesmu… danas, u tridesetoj, jedva da i novine pročitaju… naginjali su njemu svoje prazne pustinjske glavice, žudno su pružali ručice i preokretali riblji ljigave očice željno očekujući pjesničku riječ; od uzbuđenja su disali na škrge koje su optočene finim preponama ljuske mladalački svjetlucale… danas, a danas, ah danas… a on, Cezar, ustobočen ispred katedre gleda u masu svojih razrednih obožavalaca, u masu budućih uspješno promašenih egzistencija, i sve ga nešto iznutra na mahove stegne, nešto neodređeno srhovito, štrcavo…
upravo u to neodređeno tamno, a koje je s protjecanjem godina i njegovim samoudubljivanjem u nj postajalo sve neodređenije i tamnije, dakle, zamisli ti sad, u to – čini se definitivno zamračeno – pokušavao je prodrijeti prije nekoliko dana onaj nemušti, inače frojdovski nastrojen, gigant psihijatrije iz Centra za mentalno zdravlje koji, usput nabačeno, nema ni pojma o antipsihijatriji na primjer, i kojem je najsvetiji, a od strane društva blagoslovljeni zadatak da duševno posrnule vrati u radni proces, kako bi na opće zadovoljstvo što neprimjetnije i što svrsishodnije bezbolno glatko funkcionirali… jutro je, a ja se toliko naprežem!
… ipak, misli Cezar, nije mog razred toliko loš, nije baš totalno bez veze, u njemu su barem svi veseli, i ne samo to; eto, uzmimo Marka, on je najbolji u preskakanju konja, zato ga i zovemo Konj; Branislav je super u matematici i čita knjige gotovo isto tako mnogo kao i ja… sada na srednjoj školi predaje fiziku… a što je najsmješnije, kad odgovara gradivo… tada smo svi odgovarali stojeći… vidi mu se na hlačama velika izbočina… njemu ni dan-danas, a prošlo je punih sedamnaest godina, nije sasvim jasno zašto je Branislavu kad bi ogovarao mali tako čvrsto stajao… ipak, misli suhonjavi poeta, nije moj razred tek neka bezvezarija, gledaj ih samo kako se raduju mojoj poemi!; u sveopćem metežu čestitanja, u kolopletu razdraganih tjelesa, neispavani, ali orni i prisebni slavljenik, onako sve kao slučajno, zaneseno-pjesnički nemarno pipka svježa brdašca ogrudjelih-već-djevojaka, jedrih četrnaestogodišnjestasajućih ženolikih pupova, a one mu se blistajući očnim žeravicama polunevino smiju raspojasano cokćući vlažnocrvenkastim jezicima o oštrozdrave, bezobrazno bijele sjekutiće, šireći svilnato-providne nosnice u brzom ritmu damaranja vrelih krvovoda hedonistički osustavljenog srčanog sistema koji ne zna za odmor do umora, i pružajući strastvenomašuće zelepetano šumne ruke ni same ne znajući gdje, a ćuteći samo oh-stapajuće zajedništvo mladosti, dana dječje radosti, oproštene ludosti… Kakav je to bio dan! Stvarno se je slavno osjećao okružen svojim oduševljenim razredom, iako ga je nešto iznutra na mahove stezalo, nešto neodređeno srhovito, štrcavo…; nešto što je neprimjetno mutilo slavlje. Nešto o čemu tada još nije mogao imati čak ni običan pojam. Dani su i dalje vijugavo dijalektički nizali svoju raznobojnu nisku; gotovo svakodnevno bezbrižno intonirani razredni drugovi recitirali su po školskim hodnicima početne stihove njegove prve poeme. Još i sada možda, za pretpostaviti je, u školskom zraku trepere ovakvi biseri:

U noći
dok zeleni vrtovi spavaju
i dok se psi zavijanjem časte,
u prvoj gredici slijeva
vesela mrkvica raste.

Zagasito vitkom rukom protare čelo. Promeškolji se u sjedištu. Oivičeni vrtovi puni hrane brzo su promicali.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.